Sjedim i razmišljam. Pitam se koju pjesmu da pustim sada, koji film da pogledam ?
Ne znam. Sve je već viđeno, sve sam već čula, i ono drugačije meni je je isto. A onda začuh neki lijepi zvuk. Kiša je počela da pada i udara o prozorska okna. Vatra se raspali u kaminu i zajedno počeše stvarati koncert u mojoj sobi, samo meni. Šta će mi pjesme, šta će mi filmovi ? Stat ću kraj prozora gledati krovove okupane kišom, izaći ću napolje da osjetim i ja nju. Kišu. Malo i da osjetim hladnoću pa da je onda tjeram vatrom iz kamina. Ovo je meni bajka. Još mi princ fali.
Možda u daljini još neko gleda kroz prozor i misli isto. Ma ne. Ljudi obično kad je kiša spavaju. Neko umre a ne osjeti kišine kapi. Neko umre a nije ni iskoristio sve ljepote koje mu je život pružio…
Kiša
