Tu sam da me voliš nevoljena, da ti vratim suzu za svaku probdjevenu noć,
tu sam da ti napunim srce sobom i onda ga razbijem na komade,
da me zoveš patnjom…Sama si dala dušu đavolu i tu nevjerovatnu moć
kad si mi dala ljubav…Sada pokušavaš da skupiš tragove njene.Potraga bez nade.
Tu sam da me sanjaš nesanjana, pod oblacima sivim, tamom bez svitanja,
da rastežeš sjećanja da ti potraju što duže tako zaboravljenoj,
tu sam da ne umrem nikad u tebi, da ne odgovorim na pitanja,
da budem idol i nadgrobni kamen, vijenac i spomenik ženi ostavljenoj.
Tu sam da me nema i da me nikad ne bude, da ti na sa jednim svitanjem ne svićem,
mračni dio tvoje prošlosti i put što vodi u budućnost tamom obojenu,
tu sam i tajanstven i ogoljen i pogubljenje i otkriće…
Tu sam…Da me i voliš i prezireš svojom dušom žene…U istom trenu.
