U subotu 23.1.2016-e uputila sam se u sam centar Zagreba, pored katedrale, preko Dolca na Opatovinu prema Trgu Petrice Kerempuha (književni lik koji se pojavljuje u više književnih djela). Riječ kerempuh se tumači na nekoliko načina, ali ja volim ono preneseno u kojem opisuje lukavoga čovjeka, veseljaka.Na Trgu Petrice Krempuha se nalazi i bar Potepuh, a riječ potepuh je u prijevodu skitnica pa ako se našalim, eto stigoh na lukavi, veseli trg i navratih u skitnički bar. Sigurno na takvom mjestu odzvanja osmijeh. Bar Potepuh je mjesto koje se trudi sačuvati izvorni duh Zagreba pa skuplja oko sebe umjetnike, glazbenike, pisce i sve one koji vole Zagreb.
U 17 sati se tamo našla grupa entuzijasta i zaljubljenika u izgovor purgerskog tj. zagrebačkog izgovora. Virtualna facebook grupa Starozagrebački izrazi slavila je šesti rođendan svojega postojanja. I čim ste ušli unutra zazvonila su zvona različitih osmijeha i ono: Kaj buš pila? Iako je moj afrodizijak crno vino, gospođa Anđela je donijela crno belgijsko pivo koje se svakako moralo probati. Slatkasti okus sa osamnaestpostotnim alkoholom i topli, slani perec sa sjemenkama stvarao je nepcu, ugodu. Nazdravili smo u nadi da se grupa bude održala još duži niz godina u samom duhu osnutka i dodali pečat i potpis zadovoljnim izrazom lica.
Nekolicina nas je morala dalje pa smo u duhu kajkavštine ostavili Opatovinu i preko sanjive, kratke Skalinske došli do drage nam životopisne Tkalče koja je već vrvjela mladošću. Zastali smo pored statue spisateljice Marije Jurić Zagorke obgrlili njene povijesne romane, ukrali tajnovitost i krenuli prema Mlinskim stubama koje su nas vodile na Gornji grad.
Poput djece smijali smo se godinama koje su nam krale dah, ali i stigli na odredište. Opet u Cinkuš do Bože koji nas uvijek nakon programa nagradi tamburaškim sastavom i pjesmama o Zagrebu. Tu noć gostovali su slovenski pjesnici Ivana Vatovec, Ivan Korponai, Tea Oršanič, Nina Novak i naš dragi prijatelj Miroslav Tičar koje je pozvao naš romanopisac i pjesnik Marijan Grakalić. Večer smo nazvali „Poezijom preko žice“ koja nam strši u oku, ali si ne damo obazirati na nju. Nina Novak je kantautor te je uz gitaru odsvirala i otpjevala nekoliko divnih pjesama.
Nakon sjajnog predstavljanja slovenaca došli su na red i domaći pjesnici. Disala je poezija na Gornjem gradu, čak ni cigaretskog dima nije bilo previše. Jedino nam je mjesta falilo, ne za sjediti, nije ga bilo ni za stajati. A onda pjesma u zagrljaju prijateljstva do ranih jutarnjih sati. Neki su morali ranije otići , ali su zato oni koji su ostali opjevali svu ljepotu ljubavi prema Zagrebu, ženi.
Vidimo se opet, negdje oko 8.-og marta (reče nam Marijan) kada ćemo umjesto karanfila opjevavati miris žene.
