balerina je graciozno otplesala zadnji korak
na pozornici je završna scena
publika aplaudira bis,
davno sam raspet i uklonjen sa dvora,
okrutna je nemilost njena
taman toliko koliko joj je opojan miris parfema,
negdje u šumama Romanije urlikao je ris,
bježale uplašene ptice i sitnija divljač,
kurjaku se nakostriješile dlake,
hvatao sam vertikalu u odnosu na zemlju
stremeći uvis, u vis, da ne slušam plač,
da ne vidim labudovo jezero i na njemu šajke,
moje virtuelne kraljice nema u virtuelnom Kremlju
i njene vitezove posjekao je apstraktni mač
uz melodiju sjetnu sa balalajke…
okrutni performans.
