Raspadanja bole
kao nabrekle oči od udaraca iznutra
Raspadanja bole
koracima teškim unutra
I nije to oblak već rasečena munja i osovina njena crvena
I krvava suza
I naboj ostarele kore
unutra
Raspadanja bole
rezovima bez kroja,
kidanjima meteora
U podneblja snena
Raspadanja bole
notama umuklim na pokidanim žicama
i krvavim rukama što traže na njima dodir nežan
U ranjenim snovima
Raspadanja bole
pogledima zastalim na Suncu što sija crnim ponorima
i usnama naboranim od stena
Raspadanja bole
pticama uvelim
i cvetovima bez krila
Raspadanja bole
uzdasima slepim
i očima nemim
Raspadanja bole
životima svelim na oblacima,
sumracima od praha
Raspadanja bole
sama za sebe na listovima ranim
Stigla je jesen…
Bez nade, bez straha
Raspadanja bole