Rođena je u Zagrebu, ali se školuje i živi u Splitu. Pjesme piše od djetinjstva, najčešće ljubavne, duhovne, socijalne i refleksivne. Piše i kratke priče, a pomalo se bavi i fotografijom. Često u tišini prebire mislima po događajima i doživljajima svakodnevice i stavlja na papir spoznaje, svoje poglede na život i ljude koji su dio njenog svijeta osjećaja i traženja smisla. Radi u računovodstvu, a pjesme joj predstavljaju odmak od svakodnevice.
Tajnica je Umjetničko , LIKOVNO – KNIŽEVNE UNIJE „Vlaho Bukovac“ SPLIT
OD POČETKA DO KRAJA
Iz ljubavi srca dolazim
u svjetlost ljubavi odlazim,
između ljubavi i ljubavi je put
traženja, iskušenja, otkrivanja pun…
U svjetlost, u prah, u zvijezde
ću otići, nestati, zašumoriti
iz sebe u pravu sebe se pretvoriti,
tvoju svjetlost ljubiti
u njoj se izgubiti
jer ja sam val, titraj i sunčana zraka
ja sam dio tebe
iz tebe
pjesme i ljubavi pun
zbog želja tijela i svijeta lutam
makar u srcu znam pravi put.
LJUBAV, MIR, SIGURNOST
Ne može tebi drugi trajno
ljubav, mir i sigurnost dati,
to sve uz pomoć Božje providnosti
moraš sam u sebi, za vječnost iskopati.
Ne znam zašto, kroz davanje primamo
i opraštanjem umjesto osvetom mirni i slobodni bivamo,
možda zato, jer su i blaga i kazne i okovi u nama samo,
a ne u tuđim stvarima i drugim ljudima, skriveni negdje tamo…
Zar je zaista tužna istina, da svatko se boji,
da svatko je nekad u sebi tako očajno sam
i često nesvjesno kaže svojim gestama il’ krivim riječima,
ja trebam tvoju ljubav, meni da je daš.
Je li ljubav energija, i to poput vode žive neophodna
najjača sila na svijetu,
što život pruža, što stanice naše pokreće
što hrani svjetlo u nama i Zemlju oko osi okreće.
TI
Ti si zapravo zraka dobrote
koju nosimo u sebi svi
otkrij je češće pred sobom,
nek radost u tvom oku vri
osnaži je, njeguj i otpusti
a tuge i bjesove samo Bogu prepusti
Ponosna ćeš biti kad ona zasja u tebi
Osvjetli mrak oko tebe
Što, inače nestao lako ne bi
I otvori spoznaje nove
Što zapravo u zraku oko tebe postoje
Ali ih zbog svoje žurbe nisi iz etera spustila
Neku novu mudrost sebi dopustila
Željela si voditi
Umijesto da vođena od Boga budeš
Žudjela si biti od svih pametnija
Umijesto uz pomoć anđela sretnija
Kako uostalom dopustiti duši da te vodi
I prave spoznaje i ciljeve u tebi oslobodi
Kako se uspijeti dovoljno umiriti
I želje, žudnje i ljutnje ega smiriti
I može li se zaista nikad ne pogriješiti
Već samo životu se smješiti
Može li se ne praviti krupne greške
Već samo od neba dobijati smješke
Mislim da su nam nekad nužne i putanje krive
Da ispravimo mane naše
I razvijemo vrline žive
I da je šutnja zaista nekad zlato
A govor srebro vrijedno
A što izabrat mudrost je i dilema
Jer vječna je samo zla i dobra mijena.
