Gledao sam kako pod teretom kiše
Uspevaš da lebdiš na srebrnoj travi
Pružala si ruke sve više i više
Jahala si konja preplanula, naga
Nebo se nad glavom bezobrazno plavi
Priroda ti sama otvara sva blaga
Zoveš me da budem na oltaru prvi
Koga ćeš da jašeš iz ženskoga hira
Da l’ si stvarno žena amazonske krvi
Il’ si zalutala iz vremenskog vira.
Kosa ti je mokra, slepljena uz telo
A kapljice kiše niz kameno lice
Gorelo ti telo ognjem uzavrelo
Silaziš sa konja, bacaš me na travu
U prepone snažno biješ nemilice
Razdireš utrobu, prodireš u glavu
Prosipam se bolno, ti nadmoćno stojiš
Okrećeš mi leđa, ka konju si pošla
Što te više gledam sve manje postojiš
Vraćaš se u vreme iz kojeg si došla.
