21. Marija BACKIĆ
Zovem se Marija Backić, imam 29 godina, radnik sam Osnovnog suda u Bujanovcu, udata sm i imam dve male ‘ćerkice. pisanjem se bavim od 2002. godine kada sam napisala svoju prvu pesmu „Sećanje na dane“, od tada sve do prošle godine sam se aktivno bavila pisanjem. Iza sebe imam napisano 200 i više pesama ali mi se do sada nije ukazala prilika da iste i objavim u zbirci.
NEBESKI PLAVI SVODE
Nebeski plavi svode,
prema tebi reči me vode
beskrajno prostranstvo
ti si za me.
O, ti nebeski plavi svode,
Tvoji putevi su tajni
Reci mi kako ti uspeva
Da budu tako božanstveni i bajni.
Otkrij mi svoju tajnu
Te beskrajne lepote tvoje,
Da u svojoj mašti
Zamislim sve puteve svoje.
Dozvoli mi da posetim tvoje odaje,
Božanstveno plave boje
Da se utopim u tebe
i da snivam bolje vreme za sebe
Dozvoli mi da tvojom rosom
Operem sva zla ovog sveta
Dozvoli mi da snežnim pahuljama tvojim
Donesem ljubav i osećanje blaženstva.
Pomozi nama, deci tvojoj,
Da gledamo svet drugim očima,
Da čvrsto stojimo na svojim nogama
I ne dozvoli da nas unište grešnici…
22. Klaudija TOKIĆ
Klaudija Tokić rođena 15.09.1977.g u Zadru. Živi i radi u Zadru. Ljubav prema pisanoj riječi otkrila je još u osnovnoj školi a poeziju aktivno počinje pisati prije otprilike tri godine na što su je potakli pjesnici pojavom na facebook-u. Pjesme su joj objavljivane u međunarodnim zbirkama poezije „Moja pjesma tebi za Valentinovo“ , „More na dlanu“, „Antologija facebook pjesnika“ , „Tebi pjesmom za Valentinovo“, „Svim na zemlji mir veselje“, „ Mili dueli“ izdavača KULTURA SNOVA ZAGREB, u zajedničkoj zbirci poezije „Providenca Versi“ udruge PROVIDENCA te u međunarodnoj zbirci pjesama „Zagrli život“ u izdavaštvu UDRUŽENJA BALKANSKIH UMJETNIKA.
UMIJEĆE ŽIVLJENJA
(s tobom i bez tebe)
ja umijem
sasvim neprimjetno
prepoznati tvoje kretnje
(ne možeš me prevariti)
i kad se bezglavo razliješ
u bilo kojem smjeru
umijem dobro
poput plime
uvući u sebe
sve tvoje tragove
otisnute na poljima
odlazaka bez najave
odlično umijem
na tvome licu
prebrojati boje duge
i kad ti ognjene kiše
oplakuju breme
neokrunjenih želja
znaš kako umijem
prepoznati baš sve
ožiljke koje uvijek iznova
donosiš i ostavljaš
kao cestu bez zaborava
i svu neukroćenu vrelinu
čak i kad se mimoilazimo
ja umijem opstati
na granicama pogleda
koji ubijaju i ljube
sve u isto vrijeme
jedino se ne umijem oduprijeti
istinama novog poraza
bez opravdanog osmijeha
odavno već dok živim
preplašena strahovima
23. Aida BEGOVIĆ
Aida Begović rođena je u Sarajevu, 30.10. 1990. Studentica je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, odsjeka Orijentalna filologija – Arapski jezik i književnost i Anglistika. Poeziju piše još od djetinjstva, ali je do sada nije objavljivala, izuzev u školskim časopisima i na kulturno-obrazovnom portalu Glas naroda. Bavi se prevođenjem sa engleskog na bosanski jezik i obratno, te fotografijom i učenjem novih jezika. Piše na bosanskom i engleskom jeziku. Takođe trenira borilačke vještine ninjutsu i systemu.
PLANINA
Dum-dum ratničkih bubnjeva s vrha
I dum-dum srca iz podnožja
Duh mi s tijelom zavadiše.
Stajah na vjetrometini,
Zrak zimzeleno zamirisa,
Osjetih poziv i pođoh.
Stopala trnjem izranjavih,
Preplivah ponorne rijeke,
Pregazih drumove okorjele
I iscrpljena, najzad
Na sam vrhunac doprijeh.
Na vrhu planine – Čovjek
U crnoj odori,
Mačem po paučini dobuje,
Po zmijskoj košuljici,
I po tanahnom ledu.
Inje mu šake svjetluca,
A oko njega učenici,
Mladi ratnici nevični borbi.
Ostadoh s njima na planini
Da nađem Ključ, krik sopstvenosti.
Naučismo se vještinama,
Očeličismo duh i tijelo.
Mačevasmo se s vjetrovima.
Naučih čak i to da mačem
Po paučini zadobujem.
Naučih jezik Izvora, Groma, Leda i Kamena.
U sve se utkah i upletoh.
I bih kap, plam, bljesak i grumen.
Na vrhu planine osta Ništa.
Ratnici grle grom – oblake.
A ja silazim u podnožje;
Mač srca treperi nit pjesme.
24. Jelena ĆIRIĆ
Jelena M. Ćirić rođena je 15. novembra 1973. godine u Smederevu, Srbija. Odrasla je u Požarevcu, gde je završila osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Sa porodicom, mužem i dve ćerke, živi u Pragu, Češka republika. Dosadašnji rad predstavila je putem brojnih sajtova, književnih portala, zastupljena je u mnogim zbornicima i antologijama poezije, prevodjena na češki, engleski, nemački, slovenački, makedonski, hrvatski, arapski jezik. Dobitnik je nekoliko domaćih i međunarodnih nagrada, pohvala i priznanja (druga nagrada na II evropskom Facebook pesničkom festivalu 2011. godine; treća nagrada na Drugim književnim susretima u Smederevskoj Palanci 2011. godine; treća nagrada na IV medjunarodnoj likovnoj i pesničkoj koloniji u Krčedinu2011. godine; pesnička nagrada Poet za 2011. godinu za debitantsku zbirku pesama ‚Žar‘; godišnja nagrada umetničke grupe ARTE za najbolju knjigu poezije u 2011. godini; druga nagrada publike na Trećim književnim susretima u Smederevskoj Palanci 2012. godine; priznanje Književnica godine prema glasovima autora umetničke grupe ARTE za 2012. godinu; treća nagrada na Trećem međunarodnom festivalu poezije na dijalektu Preobražensko pojanje u Nišu 2014. godine…) Autor je dve samostalne knjige poezije, „ŽAR“ (2011) i „NAISKAP“ (2013), koautor knjige poezije „JA, TI, ON I ONA“ (2012), kao i jedne koautorske knjige u elektronskoj formi (M. Gogov, M. Korolija, J. M. Ćirić, 2012). Piše ljubavno-erotsku poeziju, koja je u najvećem zastupljena u njenim dosadašnjim zbirkama, ali i ostale vidove poezije, kao i kratke priče. Član je umetničke grupe ‚ARTE‘ iz Beograda i Udruženja građana ‚Lastavica‘ iz Praga, u okviru koga aktivno učestvuje u organizovanju kulturnih i humanitarnih akcija. Član je Udruženja književnika Srbije od 2013. godine. Dobitnik je priznanja Zlatna značka Kulturno-prosvetne zajednice Srbije za 2014. godinu.
DA NAM JE
*
Da nam je pameti… Da nam je volje!
Da nam je srce dečije!
Da nam ogrubelima bude bolje…
Toplo da budemo nečije.
Da nam je prilike da se na tren
u davnu bezbrigu vratimo,
ne bi od jeseni bila ni sen.
Da bi, da okrilatimo…!
Da nam je okrajak umivene duše,
koja se putem ukaljala.
Kako bi nam, u blatu do guše,
čista i nevina valjala…
Da nam je vere u Deda Mraza,
u bajke i snove, u vile, u čuda!
Nest’o bi duboki klanac jaza
u ova smutna vremena luda.
Eh, što bi bila silna milina,
sreća od glave do pete –
da medj’ starudijom, talogom godina,
u sebi nadjemo dete.
25. Safeta OSMIČIĆ
SAFETA OSMIČIĆ, rođena u Gradačcu, 6. marta 1955. godine, ali je najduži životni period provela u Modriči, gdje se školovala i radila.
Već više od dvadeset godina ne živi u domovini, iz koje je vjetar sudbine odnosi prvo u Hrvatsku, zatim u Njemačku, a odatle dolazi u Nizozemsku u kojoj živi već 16 godina. Talenat za pisanje otkriven joj je još u ranom djetinjstvu, ali je prve knjige počela objavljivati u kasnim, zrelim godinama. Piše i objavljuje knjige na svom maternjem jeziku, a nedavno je ušla u zajedničku zbirku priča na holandskom jeziku, sa svoje dvije priče.
Djela su joj prevođena na više jezika: holandski, njemački, makedonski, slovenački, poljski, bugarski, arapski… Uspješno se ogledala u pisanju proze i poezije za djecu i odrasle. Učesnik mnogobrojnih međunarodnih književnih manifestacija: Vezeni most, Garavi sokak, Noć boema, Poetsko ćoše, Između mostova, Festival književnosti u Rijeci, Festival kulture u Luxembourgu, Festival bh kulture u Brusselu, More na dlanu, Mesopotamski poetski dan,… i još mnogih drugih… Također i učesnik Međunarodnih umjetničkih kolonija: BIJELA 2012., KRČEDIN 2013. i POVLJANA 2014. godine Zastupljena u velikom broju međunarodnih zbornika poezije i proze, antologijama, a nosilac je i mnogo književnih nagrada.
Član DRUŠTVA PISACA TUZLANSKOG KANTONA i Udruženja balkanskih umetnika. Svake godine nastupa kao autor na sajmovima knjiga.
Do sada izdala osam samostalnih knjiga:
– IZMEĐU NAS, poezija, TDK „Šahinpašić“ – Sarajevo, 2007.
– SLONICA MICA U KUPOVINI FARMERICA, dječija slikovnica, IK „Bosanska riječ“ – Tuzla, 2008.
– MEDO MEDENI I NJEGOVI PRIJATELJI, dječija ilustrovana knjiga, „Planjax“ Bobare, 2009.
– MELEK RABIJA, roman, TDK „Šahinpašić“ – Sarajevo, 2010.
– ZRELE GODINE, zbirka priča i pripovijedaka, IK „Bosanska riječ“ – Tuzla, 2011.
– SAMAČKA SOBA U VELE GRADU, poezija, OFF-SET – Tuzla, 2011.
– UDAJ SE ZA MENE, roman, ARTE – BEOGRAD, 2013.’
– POŽELIM TAKO, zbirka poezije, Hrvatsko književno društvo (HKD) Rijeka, Rijeka 2014.
SAMAČKA SOBA U VELEGRADU
u džungli betonskih baobaba
na ostrvu samoće
kormilarim
i pratim vodene struje
meduze pod maskama
u zabranjene dubine rone;
tuđi intimni veš
na žice steru
i puštaju pehlivane
da po njima gaze;
usput, uz osmjehe
aplauze beru
s ekrana se ne čiste
tragovi sapunice,
u Španiju se
pet dana u tjednu
na balonima leti
s mog gumenog broda
kapetan je
već odavno skočio
u zagrljaj sireni,
kroz odlijepljene fleke
voda nadire
do grla mi je već
i prijeti
da me odvede
u bezdan
odatle ću
kao feniks modri
da poletim
i preselim
među zvijezde bezkućnice
opet u samicu
na najvišem
katu nebeskom
