Zašto zazivamo samoću?
Kada nam dođe u sitne jutarnje sate, bježimo
Bježimo od samoće
Tmine i noći.
Zašto tražimo spas?
Ispruženu ruku pojasa za spašavanje, guramo
Guramo odbijajući
Spokoj i spasenje.
I okaljavamo svaku stranicu života
Prljavim prstima držimo olovku sudbine
Pišući loše stihove, slova preko slova
Miješamo nijanse života
Jednu preko druge.
Zašto Ih tjeramo od sebe?
Jednim treptajem oka brišemo
Ta poznata lica, maske koje smo vješto skidali
Izdaje nas vlastito srce
Loše detektira tuđe
I kad ode, odnese još jedan djelić tvoje cjeline
A jekom odzvanja
Et tu, brute?