spot_img

Tajna

TajnaKao Jesenjin

U očima je nosio

plavičastu liru…

Ušao u pjesmu, u moj san,

u stihove čedne.
Mislima mazio leptire,

skrivene ispod ožiljaka.

Lutao u mislima mojim.

Bestidom namigivao…
U mojim očima

zamonaši proljeće…

A dušom lutalice

rukama nepostojanja

raskopča mi grudi…

raspolućen osta

između jabuka bijelih.
Drhtala sam kao djevojčica.

Moji leptiri plesali,

plesali…

Zaljuljali bokove moje.

A on…

Zarobio prste

oko moga struka,

ludo, nestvarno,

nerasanjen, razbarušen…

Otvori školjku iskušenja.

u beskonačnosti,

burnoj… pijanoj.
Nježnošću sam umirala…

Vrelim dahom

uspavao je leptira…

polenskom žudi

za Smrt u dvoje.
Ljubio me je

mjesečevim usnama,

poljupcem iznad smrti…

Makazicama od satena

odsječe krilca leptiru,

među dojkama mojim

u pupoljku šutnje…

u snu proljećnog sunca.
Nebo se zaljulja,

grmi vrhovima Leotara

Trebišnjica ućuta.

U Dučićevom vrtu

umjesto bašte narandži,

mirotoče sjenke tužnih breza.
Sprema se aprilska kiša…

Bluz tuge u vinu boje vode.

Ne volim više pjesnike

Ubili su moje leptire.

Kome ću odati tajnu?

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Zdravka Babić
Zdravka Babić
Zdravka Babić (Bileća) Republika Srpska. Sve moje pjesme su moje odbjegle srne, nastaju same i često me iznenade sadržajem i oblikom , otmu se iz pera, i uvijek bez doručka, odu svojim putem… hodaju bose...i uvijek ostane žal za onim što nisam uspjelela reći al’ i pamćenje na vatru koja me grijala dok sam ih pisala.