Jecajem šijem duboke rane,
ponore duše, hodnike mračne,
u dahu svake, skrivene mane,
da li obmane, baš mnogo znače?
*
Pobjede, poraze, stani i kreni,
slušane davno, isprazne bajke,
i vapaj bola, negdje u meni,
sve opomene, oca i majke.
*
Da li su tuđi, snovi i nade,
koji se gase, venu i blijede,
ili tek ono što život krade,
od ovog svijeta, prepunog bijede.
*
Nek puca meso, od zuba vjetra,
zloba nek toli surovu glad,
kožu nek miluju nemir i sjeta,
u svakom juče, sutra i sad.
