Roman prvijenac „Moj dom“ autorke Katarine Perić promovisan je u Srednjoj ekonomsko-ugostiteljskoj školi u Baru, od strane Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“.
U promociji su učestvovali: Katarina Perić – autor, Gordana Sarić – recenzent, Neđeljko Necko Đurović – profesor, Labud N. Lončar – urednik izdanja i moderator, Sanela Ramadanović Softić, Lorena Đurić i Jovana Lekić – flauta.
Otvarajući promociju, Labud N. Lončar, predsjednik udruženja „Nekazano“, u ulozi moderatora pozdravio je prisutne goste i zahvalio se Srednjoj ekonomskoj školi u Baru, direktoru Milisavu Joksimoviću i profesoru Neđeljku Necku Đuroviću na pomoći pri realizaciji ove večeri. Posebno se zahvalio Gordani Sarić, poznatoj pjesnikinji koja je za ovu priliku doputovala iz Nikšića.
Gordana Sarić je izrazila zadovoljstvo što se pod organizacijom „Nekazano“ i Lončara održava ova promocija, ističući dugogodišnje prijateljstvo s njim, kao i njegove zasluge za širenje kulture u Baru, Crnoj Gori i šire. Raduje se uspjehu Katarine Perić kao autorke i nada se da je ovo samo početak njenog književnog rada. Govoreći o romanu, istakla je dio iz recenzije:
„I upravo to, imati pa nemati, okosnica je romana, predodređuje ga i daje nagovještaj da ćemo doživjeti i proživjeti sve traume i boli porodice, a posebno nježne i voljene glavne junakinje, djevojčice Fare. Činjenica da se u jednom trenu izgubi sve što se sticalo cijeli život, da sva imovina i bogatstvo kao čarolija nestanu, je toliki stres da se sve u toj porodici preokrene i pođe novim, uzburkanim i strašnim tokom. Život srećne porodice, pune ljubavi i poštovanja, radosti, smirenosti i blagostanja, iz temelja se mijenja; njihov čarobni svijet nestaje i gubi se u haosu i užasu stvarnosti koju niko od njih ne može da prihvati.“
Najavljujući Neđeljka Necka Đurovića, profesora, pisca i kolumnistu, Lončar je kazao da se radi o izuzetnom kulturnom radniku i profesoru, koji sa profesoricom Vanjom Drobnjak i još nekoliko profesorica iz škole daje krila učenicima na putu stvaralaštva. Prisutne je upoznao da je udruženje „Nekazano“ objavilo dvije knjige učenika SEUŠ-a.
Đurović je u svom izlaganju pohvalio svoju koleginicu Katarinu Perić i udruženje „Nekazano“ i nastavio: „’Moj dom’ je roman kojeg treba prepustiti čitaocima i njihovoj potrebi da pročitaju priču o samotumačenju – želji autorke da kroz proces pisanja obavi autorefleksiju i sagleda vlastiti život, tako što će kroz prozni tekst samooblikovati identitet i rekonstruisati neke od svojih najznačajnijih događaja. Katarina Perić već na samom početku svog književnog putovanja uočava pravilnost po kojoj se pisanje autobiografije temelji na sjećanjima i prizivanju prošlih događaja u svijest, kao i na tome da se niko ne može sjećati čitave svoje prošlosti, ma koliko ona, kao u periodu dešavanja romana, bila kratka. ‘Moj dom’ ne sadrži samo neke mladalačke segmente koji su ostali urezani u autorkinom pamćenju; ona ne konstruiše priču isključivo na njima. Zato ovaj roman na originalan način ne kreira samo jednu priču o životu i njegovim ranim jadima, već dozvoljava i mašti i životnom iskustvu da ispišu neku novu, ali sličnu priču.“
Lončar je, pored Katarininih sposobnosti kada je riječ o romanu, prisutnima otkrio i njenu novootkrivenu strast za poezijom, upitavši se da li će nova knjiga biti roman, čije je pisanje privela kraju, ili knjiga poezije. Naime, udruženje „Nekazano“ objavilo je Zbornik ljubavne poezije u kojem je Perić objavila svoje dvije pjesme. Zatim je pročitao njenu pjesmu „Blagoslov“, a onda zamolio Sanelu Ramadanović Softić da pročita drugu pjesmu „Zidovi“, što je i učinila.
Katarina Perić se zahvalila gostima na posjeti, a prije svega Gordani i Labudu, ističući da je srećna što je član Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“ te obećala da će nastaviti da objavljuje knjige u „Nekazanom“, koje je do sada objavilo sto dvadeset naslova. Govoreći o romanu „Moj dom“, kazala je da je na početku svog životnog putovanja, kao i svi drugi, imala svoju porodicu, a danas ima divnu porodicu, muža i dvoje djece, ali da su i cijeli Bar i udruženje „Nekazano“ njena velika porodica.
Da veče prođe u ugodnoj atmosferi postarale su se Jovana Lekić na flauti, dok je odlomke iz romana čitala Lorena Đurić.
Pored navedenih učesnika, svojim prisustvom podršku su dali umjetnici i pisci Vinka Marstijepović Lerinc, Gordana Srećković, Nataša Lečić, Vladimir Ilićković i Vasilije Janković.
Na ovoj večeri, udruženje „Nekazano“ dodijelilo je priznanja i zahvalnice za doprinos i rad na afirmaciji udruženja Gordani Sarić, Katarini Perić, Jovani Lekić i Loreni Đurić.
Potpisivanju knjiga prethodilo je tradicionalno fotografisanje za sjećanje na zbilja lijepo i inspirativno veče, a druženje se nastavilo u novootvorenom restoranu „El Greco“ u barskoj marini.
