U SUSRETU NOVOJ ZORI
Tišina kida sve prisutne u prostoriji ovoj
A nikada više svijet ne može da bude isti
U susretu nekoj novoj praskavoj zori
I dalje glasovi se čuju negdje daleko
A samo pitanje vremena za ovog svijeta
Jeste gdje danas ćemo da živimo
A smisao života je da budemo srećni
Svaki dan razloga za to imamo
Jer ljubav će da gradi beki sretniji dom
I ljubav onda postaje više nego ikada jača
Jer sve što je lijepo kratko traje
Moramo da znamo da ljubav je jača odbilo čega
Da sve što gradimo je za privremenost
A ljubav neka gradi i dalje onaj dom
Gdje svako od nas će da bude ponosan na sebe
Prije nego li kasno bude za neka dešavanja
Gdje niko od nas neće moći da spasi samoga sebe
Od sopstvene propasti i pošasti crnine
Smisao života je voljeti danas samo sebe
Jer koga briga kakvo jutro nekome je započeto
Samo moramo da znamo da ljubav gradi dom
Iskrenošću i nekim dobrim svježim kofeinom
Koji naša čula će da jasno opije
I da na znanje svima da je lagana zora bila
Jer šta je danas ostalo od nas samih
Ako nema u nama ijedan gram ljubavi?
Dražesno doba došlo je da u susret novoj zori
Svađe budu i dalje opostojane do kraja dana
I kada pogledaš; dan ima dvadeset i četiri sata
A mi nesposobni da i dalje nađemo kompromise
Za naša brojna rješenja koja nas odvlače
U neku samu novu propast svijeta
U susretu nekoj novoj zori mi tražimo glas
Da ljubav razum krasi kao uvijek do sada
Samo neka svijet razumije neka naša djela
I sve će biti kao nekada prije
Jer ljubav je ipak možda pogrešna
U ovo doba kada niko od nas ne shvata
Da ljudi moraju da nauče komunicirati
I da svijet isključivo zavisi od nas samih
Jer kasno će biti kasnije za neka kajanja
Koja skupo koštaju kada večer dođe
Ljubav neka krasi iskrene i dobre ljude
A sve dolazi na svoje, prije ili kasnije!
SKUPOCJENA LJUBAV
U prodavnici juvelira, potraga se nastavlja
Nestala je ona sitna dražesna stvar
Što vrijedi milione i skupocjene kamione
Samo jer ljubav neka traži nešto
Ekstragavantno
Smisao života je voljeti nekoga iskreno
Jer ništa nije vrijednije od jednog čovjeka
Koji poklanja iskrene emocije
Dražesno
Doba je došlo gdje ljudi ne cijene dobrotu
A i dalje traže jasnoću znaka svoga
Sklupčano u imenu koje nema jačine
Letargija
Pokretima pokazujemo sva naša osjećanja
A emocijama istisnuti ćemo probleme
Ljudi moraju da nauče samo jedno
Govor tijela
Tišina kada nastupi, zagrljaj je dovoljan itekako
Zašto i dalje neki od nas ne shvataju da ljubav
Ne može da mjeri se nekim skupocjenim stvarima
Ljubav kasni
Pod lupom i posmatračima oko nas što posmatraju
Ljube se u mraku i skidaju se goli
Skupocjena ljubav danas je teška
Novac je krucijalan
Krupuje pomiče kuglu ka ruletu svome
Broje lete u našim glavama, glas razuma
Još negdje u pozadini pritiska naše nerve
Skupocjena ljubav košta mnogo
Pa u trgovini juvelira i dalje sirni predmet stoji
Ljudima treba pokazati da skupe stvari
Ne mogu čovjeka da čine srećnime
Fantazija je plod mašte naše
Ljubav neka iskrena pobjeđuje
Ali modalni svijet nastradati mora nažalost
Jer sve stvari koje smo učili do jučer
Padaju u sami zaborav i ljubav
Kasni nažalost do kraja života
Pa ostajemo najzad
Vječni starci!
IZ PRIJATELJSTVA U LJUBAVNI ODNOS
Januar, nikada hladniji nije bio nego sada
Kada ljubav donosi pred nama nove izazove
Sjetivši se da i dani prolaze tako sporo i nevoljno
Nikada nije kasno da opostojana ljubav oživi
Iz prijateljstava koje nam donosi hladna zima
Uz čaj ugrijani i dobru vibraciju za naše odabrane
Neke sorte ljubavi koje i dalje nisu pronašle put
Ovo je idealan period da sve veze čuvene ožive
Jer ljubav uvijek nalazi svoj pravac i razlog
A sve što je slučajno, nije za bacanje niz rijeku
Iz prijateljstava u ljubavne odnose često idemo
Ne razmišljajući o posljedicama koje nam donose
Razlog zašto često ostavljeni budemo i pitamo
Same sebe zašti se to tako moralo da desi
Jeste prevara koja i dalje nam stoji nad vratovima
A živimo neke žive i predstavljamo sebe idolima
Zapravo, mi smo postali veliko i skupocjeno ništa
Dok ljubav i dalje traži svoj razlog opostojanja
Sudbine naše često predstavljamo kao vječne
Samo je jedan život poseban i unikatan
Rođeni smo da budemo voljeni, a ne da budemo prevareni
Iz prinateljatava u ljubavni odnos je riskantan potez
Koji donosi mnogo ružnih i nemilih scena na naše oči
Što nisu spremne da peeđu preko nekih stvari
Koje se vječito pamte do ostatka našeg života
Sjedimo u mraku, i gledamo svijet oko sebe
Kako su drugi ljudi srećni i opostojani
Život je igrica u kome cilj svoj nalazi
Onda kada se najmanje nadamo i očekujemo
Da stvarnost postane konačan irealitet
Iz prijateljstava u ljubavni odnos ulijećemo
Bez obzira na alarmantnosti i stanja situacija
Mada danas ne shvatamo da ljubav je čudna
I da svaki momenat koji dajemo sebe nažalost
Često ostane nedorečeno i neshvatljivo
A vrijeme leti, leti i ne staje!
INDIFERENCIJA ŽIVOTNOSTI
Tražimo oko sebe neki savršeni svijet
Lutamo po svijetu bez imalo razloga
Tražimo u drugima sve nesavršenosti
Dok svijet ide prema naprijed
Mi zaustavljano se u mraku
I posmatramo kako se drugi vesele
Dok mi trčimo prema nazad svjesno
Stvarajući okosnicu između jave i sna
Živimo samo da budemo proživljeni
I da nevrijeme koje u nama predstoji
Može da riješi neke naše stvari
Iz tamne prošlosti
Jučer je bio tako dobar i sjajan dan
Sada veze mogle su da budu i ostvarene
U svakom smislu, ali Merkur uništava
Sve oko nas svojim jednim potezom
Dok životnost lebdi u vazduhu
Bez sigurnosnog pojasa
Vezujemo se za razne gluposti oko nas
Vidimo svijet samo u jednoj boji
Tragali smo vremena nesavršenosti
Sklopke spremne za hvatanje
Tim gubavim prstima
Opipavamo predmete oko nas
Ne shvativši da okolinu
Štetimo tim „pipanjem“
Trezveno, simbolično, jadno
Vrhunski stovarišni đavoli postajemo
Bez ciljanog metka i indiferencije
Smisla za pokajanja nema kada ljudi
Ne vide ono što možda i trebaju
Dobrota, jasan čin života
Živimo u vremenu nesavršenosti
Svjetovnog ludila
Razuma ishitrenog
Koraka salomljivog
Težnje za gubitkom sebe
Sve zbog gluposti!
POGREŠNA ADRESA ZA LJUBAV
Ispred staroga mosta gdje ljubav nekada je počivala
Sada ostao je samo trag i pepeo prošlosti smaragdne
Tišina prekrila je sve uspomene. Ostao je prah i pepeo.
Krah emocionalni ne može da se olako riješi preko noći
Birati između jave ili sna je pitanje svakoga individualca
Na koji način želi da prmoviše svoj smisao sreće
Sunce i dalje sija najljepše što je moguće, sa žarkim bojama
Ono daje novu simboliku koja rađa neke nove osmijehe
Za boljim vremenima i dalje trčimo, a ne vidimo što imamo
To se zove nemarnost. To ne može biti ljubav, dio sreće.
Stvarnost je drugačija kada se zaljubimo na prvi pogled
Ništa nije ostalo da se još jednom preispitamo za svoje postupke.
Ljubav pršti, ljudi nervozni. Žele pod svaku cijenu ništa ili sve.
Zbog nekih propalih veza ljudi tumaraju svijetom već godinama
A ne vide ono što je pak ispred njih postavljeno na pladanj.
I tako vijekovima lutaju u nedogled, tragajući za sopstvenošću uma.
Tamo gdje omladina počiva je leglo zaraze i asimetrije ka braku
Jer ljubav je pojam o kome se može jako dugo polemisati
Svako od nas je krojač svoje sudbine i stanja emocionalnosti.
Vjetar i dalje pomjera krošnje, znak da priroda reaguje na nas.
Bez broja i nadanja, ulijećemo u neke nove pustolovine
Nesvjesni da su nekada one jako oštre po naše zdravlje.
Birati treba samo ono što nam srce uvijek kazuje s razlogom
Jer ipak ovaj svijet savršeno mjesto nije, niti će ikada postati.
Pogrešna je ovo adresa za ljubav u XXI vijeku
Gdje za pažnju dobija se asinhrono odbijanje
Preuveličano i upakovano u slatke riječi i skupocjenostima
Valjda danas je ljubav kada se nađemo uvijek
Na pogrešnoj adresi. U pogrešnosti vremena. Zauvijek.
