Ima jedna breza pored ceste
gdje treperi lišće mlado,
tu su nekad rađale se pjesme
i ljubilo ono srcu drago.
Ona mnoge tajne krije
u koru ih bijelu umotala jako
rosom ih pred zoru mije
nije brezi nimalo lahko.
Kada mjesec mjesečinom luta
međ’ granama razbacanim svuda
ona se odmakne od puta
da je ne dotakne ta svjetlost žuta.
Ćuti breza godinama tako
ispraća sva godišnja doba
zimi gola lede joj se kosti,
sa proljeća nada joj zablista,
ljeti gleda starosti se ne da,
jesen joj ogoli dušu pa je takvu zaboravu preda.
