spot_img

Tri pesme Saše Baštinca

AKO ME SRETNEŠ

 

Ako me sretneš zaglavljenog među trepavicama

Ne pravi se da nisi pila nikada ganutost što klizi po obrazu

Ne udružuj se s lošim letačima i kukavicama

Napuni neku zlatastu tečnost i smiješi pobjedonosno porazu

 

Ako me sretneš u paučinastom ćošku male sobe

Grdi me zašto sam nenajavljen i oholo banuo

Otarasi se vašljivog bola, plavookog i tjeskobe

Da, ja sam samo onaj što je kraj tebe nebrojano puta osvanuo

 

Ako me sretneš u izgubljenom hodniku duše

Ne pali svjetlo i ne slušaj to što odzvanja u ušima

Znam da ti je unutrašnjost zemlja napukla od suše

Oslobodi se ropstva, žeđi i nadaj pljuskovima

 

Ako me sretneš iznenadno u drhtaju februarske pomračine

Zakoračivši u stranu zaobiđi to izgovoreno ništa

Pozdrava zarobljenog u grlu i pogleda punog gorčine

Uputi se lavovski tamo gdje su za opustošena srca odmarališta

 

Ako me sretneš ispod nenamještenog crvenog čaršava

Tamo gdje sam doživotno zapleo prste u tvoje uvojke

Napunićeš nozdrve nostalgijom al’ odglumi da ništa se ne dešava

Na usne prst položi i budi k’o one čelične djevojke

 

Ako me sretneš i učinim ti se odnekud poznat

Bićemo sigurno senilni i odveć stari

Zatreperi kao list nošen vjetrom na put nepoznat

Nekom tužnom prošlošću lijepo vrijeme ne kvari

 

Ako me sretneš zastaće srce a i korak

Od otrovnog vazduha nastupiće grčevito disanje

I neki ubod u proživljeno neopisivo gorak

Zar sve nam je to kazna za ovo bitisanje

 

Ako me sretneš naizgled slučajno

Ne dozvoli da sve pohranjeno u tebi se probudi

Na trenutak pogled spusti neosjetno očajno

I tabanaj tabanaj kroz vrištavu masu ljudi

 

 

UTJEŠITELJ

 

Nemam toliko vlasi

Od inja da sačuvam tvoje

Nemam toliko kože

Po tvojoj da se izbrazda

Starosti da ne dozvolim

Nemam toliko duše

Životu surovosti da praštam

Nemam tolike ruke

Zebnju

Svaku da prigrlim tvoju

Nemam toliko riječi

Svim jadima utješitelj da budem

Nemam tolika krila

Turobnih misli jata da prestignem

Nemam sve čega bi ti život dao

Imam sve što nam je otrgao

 

VIŠE KAO SAN

 

Niotkud

Dolebdio

Više šapat nego glas

Poluosmijeh nego osmijeh

Više san nego ti

 

Kako sletio

Tako preprhnuo

Više leptir nego dodir

Tvoj

Saša Baštinac
Saša Baštinac
Rođen je u Banjaluci 1989. godine. Nametnuo se kao autor koji angažovano tematizuje ljubav i život kroz poeziju i prozu. Uvršten je u mnogobrojne zbornike i antologije ljubavne poezije. Roman Neuravnoteženi bio mu je u užem izboru za nagradu Meša Selimović, kao i u izboru za Ninovu nagradu. Diplomirani je žurnalista i PR za odnose s javnošću. Član je Udruženja književnika Republike Srpske.