Ne, to nisu noći
koje budnima svijet
pružaju kroz prste,
one samo žure,
zastaju.
Izađi noćas da volimo
nemire iz odjeka duše,
plave nas ptice
na Nebu protkanom daljinama
čekaju.
Čujem te kako nestaješ
i misliš da kasno je za snove,
a život na tvom pragu skakuće.
Sa njegovih su krila
prevareni zagrljaji požude.
Tišine ubijaju
dok vrijeme samuje.
