Tananost struka
priziva uzburkanost.
I vidjela sam noć
kako mučno umire,
dok ju krilata
jesen grli svojim
šuštavim plaštem
usamljenosti,
gradskih svjetala
i rapsodije boja.
Prigiba se ponoć.
Toliko sam umorna
da netremice drhtim
od nevoljkih
primisli introspekcije.
Ljubavi,
iako si bio prisutan,
uopće ne čuješ
kako moj um
višestruko i dugotrajno
kaplje sukrvicom
petnaestosatnog poroda.
Prisjeti se.
Junački sam podnijela
najtežu bol izgona,
bez ijedne
grube riječi
ili krivog pogleda.
Tek tada si i ti,
raznježen,
s umotanim djetetom
u drhtavim rukama,
napokon shvatio
što znači
bezuvjetno voljeti
i s razlogom
biti živ.
Lorena Vojtić
(DIS)BALANS SVJETOVA