spot_img

Omer Ć. Ibrahimagić: Vranica

Kanim okrenuti misli u davne i prelijepe dane,

kada se upredala vuna, čibučilo, varilo mlijeko.

Sjećanje me stigne, osvoji, a behar sa grane,

raspuhne i ono malo, premjesti ga, odnese daleko.

 

Vjetar, ko u pjesmi, prevrelo, za tili čas ohladi,

domišljat poljubi tišak, okruni obližnji vrh.

Urlikne, svije harno stablo, a korijen tek pogladi,

potjera me, ćušne ukraj, snažan porodi srh.

 

Vranica se presijava, srebri, u sjajne đozluke lovi,

sitne ljude, raštimane, što joj po površi gmižu.

Od nemila do nedraga, ko moderni pustolovi,

užagrenih očiju, pentraju se, u tespih korake nižu.

 

Raspukne se stijena, otkine, bezoka u provaliju stropošta,

satre i zatre svašta, natkrili, zamuti hladno vrelo.

Uplaši život i okuraži, odnekle donese miris mošta,

u prah se na kraju stvori, sama razbije cijelo.

 

A mal kad nad krstom stanem, okrenem glavu i gledam.

Metne mi gnijezdo u srce, obujmi god na panju.

Vranica traži žustro, do balčaka da joj se predam,

stopim sa njenim adetima, zatomim u njenom imanju.

 

Loćika, Vranica, juli 2004.

Omer Ć. Ibrahimagić
Omer Ć. Ibrahimagić
Rođen u Tuzli 1968. godine gde i sada živi. Radi u Klinici za neurologiju Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli. Doktor je medicinskih nauka i profesor Univerziteta. Oženjen je, otac kćerke i sina. Piše pesme, priče i putopise. Saradnik bosanskohercegovačkih i inostranih časopisa, listova, portala i fanzina. Objavio je osam knjiga, zastupljen u više antologija, knjiga proze i poezije. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine, P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine i Društva pisaca Tuzlanskog kantona. Nagrade: «Mak Dizdar» (za najbolju zbirku pjesama), «Fondacije za izdavaštvo» (za najbolju knjigu), te «Simha Kabiljo», «Dr Esad Sadiković» (u dva navrata), «Marko Martinović Car», lista «Večernje novine» i udruženja «Mladi Muslimani» (za najbolje priče).