Očajnički tragamo za virtualnim prijateljima
koje nikada nećemo posve upoznati,
slijepi za sve one što godinama strpljivo žive pored nas i
čine dobročinstva što ih roboti u nama ne osjećaju.
Zamjenu za majčinsko mlijeko
podgrijavamo u mikrovalnim pećnicama
pokušavajući potrefiti temperaturu tijela dojilje,
potajno se nadajući kako neiskusne bebe neće primjetiti razliku.
Tastature mijenjaju pomno zašiljene olovke,
tipka po kojoj je ispisano delete najbolja je gumica.
Memorije su negativi biblioteka čiji članovi ne hodaju između polica i vitrina,
fajlovi imitiraju nove knjige koje tek treba otškrinuti.
Softver je prijatelj bez mita,
novi veb poput prekrasnoga mjesta za izlazak.
Sa desktopa osvaja fotografija zamamne livade
oivičene crnogoricom i rijekom koja je pitka.
Doima se sasma stvarnom.
Vidiš, ekran kompjutera je jedini preostali prozor u svijet
u kakvom su doskora uživali tvoji roditelji.
Razbiješ li ga,
izgubio si svoj jedini kontakt s prirodom.