Uvodna napomena :
U mom posedu se nalazi odštampani rukopis u vezi života našeg naroda pod Turcima u Bosni, iz druge polovine 19. veka kao i deo pod Austrougarskoj. Rukopis sam dobio od jednog starog gospodina dok sam radio u banci kao obezbeđenje. To je jedna istorijsko-etnološka beleška sa toga područja. Ja sam je prekucao i ovde ću podeliti u više nastavaka. Meni je jako zanimljiva, te se nadam da će se i Vama dopasti.
****
Živo se se sjećam onih zimskih jutara kada me je budila jeka gusala. Moj đedo, ustavši prije svanuća, uzimao bi gusle i uz svjetlost što dolazi iz zemljane peći s petnjacima, tiho bi guslio i pjevao. Najviše je pjevao o Kraljeviću Marku ali bilo je i drugih pjesama, kao na primjer ova.
Budi majka Jovana čobana,
„Ustaj sine Jovane čobane,
Turci tvoje odjaviše ovce,
Turci ovce a Kauri janjce!“
Probudi se Jovane čobane,
Pa govori ostarjeloj majci:
„Neka jave pusto im ostalo,
Ja ću izić na vrh Malovana,
I zviznuću zviždom ajdučkijem,
Doće meni ovca razbludnica,
Objanjiti ovna razbludnika,
Skovaću mu zvono od iljade,
Đe god stigne neka suza padne,
Đe god zvekne neka zemlja jekne!“
Đedo bi sa uzdahom ostavljao gusle na policu i uvjek bi potom nastala šutnja dok neko od čeljadi ne bi stavio poneku primjedbu, neko pitanje o danima provedenim u turskom ropstvu. Posljednje dane ropstva, u sedmom i osmom deceniju devetnaestog vjeka, pamtio je i pomlađi svjet, ali dane u prvim decenijama toga vjeka, poznavao je đedo kao savremenik a više, po pričanjima svoga oca popa Pere koji je bio paroh buševićki, pernički, ljusinski i menićki, kao i njegov otac, pop Niko, koji je poginuo vršeći dužnost u parohiji. Đedo je uvjek bio voljan da na pitanja daje odgovore i obavještenja. Ja sam pamtio njegove priče iz prošlosti pa ih danas, u osmom deceniju, svoga života, bilježim da se ne zaborave. Iz tih priča moći će se, bar približno, saznati u kakvim je prilikama živio naš srpski svjet kroz vjekovno robovanje u ovom najdaljem uglu Turskog carstva, u Bosanskoj Krajini, naročito u Krupskoj Nahiji.
Bosanskom Krajinom se naziva ponekad sve na sjeverozapadu Bosne. Međutim, u Krupi se smatra Krajinom samo onaj predjeo što nalazi na ljevoj obali Une. Krupsku nahiju sačinjavao je kasnije Krupski kotar, sadašnji srez, samo mu je pripadao i Vrnograč sa okolnim selima koji je negdje oko 1887. odcjepljen i pridodat Cazinskom srezu. Do početka 19-og vjeka, Krupskim srezom upravljali su kapetani koji su najviše sjedili u Bužimu jer je odatle bilo lakše paziti na granice austrougarskih zemalja. Slabljenjem turske agresivnosti, granice su postale mirne i kapetani, iz porodice Krupića, gospodarili su i zapovjedali nahijom iz Krupe jer je Krupa bila na sredini a Bužim na okrajku nahije.
Konak Kapetana Krupe nalazio se na briješku ispod brda Uma, kod današnjeg pravoslavnog groblja. Bila je to solidna kuća bosanskog tipa, na sprat. Imala je više soba i, još 1918., bila je čvrsta i očuvana pa je u nju, naredne godine, bilo smješteno opštinsko poglavarstvo. Sa konaka je ljep pogled na Unu i njene slapove a takođe i na Krušnicu, pritoku Une, bogatu ribom pastrmkom. Odatle je konak bio snabdjeven vodom jer je voda u Krušnici bistra i čista i ljeti neobično hladna. Unina voda je ljeti topla i veoma prijatna za kupanje.
Kapetanstvo Krupske nahije bilo je nasljedno. Krupa kapetan vršio je upravnu i vojnu vlast dok je kadija vršio sudsku vlast, kako je Šerijat zahtjevao. Šerijatski propisi su uvjek prilagođavani političkim prilikama turskog gospodarenja nad pokorenim narodom. To se u Krajini ispoljavalo više nego igdje, što će se vidjeti na sljedećim stranicama ove knjige. Kadija je uvjek sudio tako kako bi Kapetan bio zadovoljan. Kadijina presuda mogla je biti u korist Srbina ali samo onda kada je na vagi pravde bilo dosta zlata. Malo nije vrjedilo! Bihaćki paša bio je manje- više politička figura. Sva vlast bila je u rukama Kapetana i drugih samovoljnih silnika koji su nesmetano i nekažnjivo vršili nasilje nad rajom ali su vodili računa koje kmetove će napasti. Zato su se Srbi seljakali i tražili da se nasele na zemlji onog spahije koji će ih najbolje moći zaštititi od zlikovaca kojima je Krajina obilovala…
Priredio : Slobodan Osmokrović
