Da riječi donose besmrtnost, živio bi iz vječnosti u vječnost.
Bilo bi to savršeno prokletstvo!
Osuda na lutanje i tiho samovanje.
Kazna od pamuka za vas kojima je blisko uzimanje, ali ne i davanje.
Vi, opjevani, u stih utkani, lutate od uma do uma, od duše do duše.
Sakupljate nektar mladosti iz svakog stiha.
Za jedan gutljaj slatke čežnje, otvori dušu svoju.
Jer, šta će ti uzimanje, ako sebe čuvaš, rukama čvrsto stisnutim oko duše kojoj vidim samo obris, ali ne i nutrinu?
U ovom dijelu trajanja, više sam dala, negoli uzela.
Za mnom će ostati cijela vječnost ispisana rječima koje će ti goditi kao med kad klizi niz grlo.
Kao so na rani realnosti.
Teret nije isti kad tek pupiš i kad kreneš da veneš, pa ni onaj koji s lakoćom nosiš.
Voli! Mnogo je ljepše pružati nego uzimati! Slagali su te da se moraš čuvati za prave vrijednosti i nedostižne ideale koje, svi mi, nikada ne dosanjamo.
Voli! Kome još treba da živi iz vječnosti u vječnost…
Voljen. U samoći.
