Dođu tako neki lijepi dani kad ljudi šire radost, a onda neki veći ljudi od njih, mnogo bolji i pametniji, nađu se da pljunu na sve to i proglase i takve ljude i takve dane za smijuriju, za pretvaranje i glumu. Pa dobro, pokažite nam vi nešto lijepo, makar nas i lagali, samo da vas ne gledamo svaki dan kako ste nezadovoljni i kako vam ništa ne valja i kako sve pljujete jer vam sve izgleda jadno. Mojne meni to! Eto baš mi je drago što ovih dana slavimo 100 svetaca, što imamo 100 praznika, što svi šalju slike sa čestitkama, eto baš mi se dopada što se ljudi slikaju pored jelki, pored badnjaka, punih trpeza, šašavi, pijani, ovakvi, onakvi, pa i što se gusle ore iz komšijine avlije, i što je drugi komšija popio pa pojačao narodnjake, pa i što glume i poziraju i foliraju se, i što pretjeruju, sve mi se to sviđa, tako prosto, primitivno, seljačko, staromodno, tradicionalno, mnogo mi se bolan, ba, bre, dopada! Dopada mi se jer ljudi su željni i gladni sreće i radosti, makar sve bilo nazor, makar izgledalo vještačko, osjeti se da u svemu tome ima mnogo iskrenosti, iskrenih želja. I mngoo vam sreće želim, danas, i sutra, i uvijek. Živjeli dobri ljudi. A vi kojima smeta, kojima i ovo nije po volji, ma neka ste mi i vi živi i zdravi, treba i vas razumjeti.
Predrag Kisa Kisić: Dođu tako neki lijepi dani
