Kombinacija Vijagre, kokaina i energetskih pića bolesno srce je mogla ubiti mnogo brže i bolnije od dugotrajnog trovanja. Mia je o efektima narkotika učila na fakultetu, ali do prije mjesec dana nije znala da će joj to znanje ikada koristiti. Cijeloga života potiskivala je osjećanja, ulažući u rad cijelo svoje biće, ne obazirući se na niske pobude emotivnog ljudskog svijeta.
Sve dok slatko-gorki okus osvete nije osjetila i u svom srcu.
Odgojena od strane samohranog oca, požrtvovanog čovjeka, velikih radnih, ali slabih društvenih i intelektualnih sposobnosti, gledala je kako joj se život raspada pred udarima oni moćnijih. Činili su joj se kao džinovi u noćima kada je slušala oca kako tiho plače na kauču, poput čudovišta koja žele da im oboma unište živote. Dugo je maštala o životu koji je mogla živjeti. Kasnije su rojevi misli išli ka zaboravu.
Sve do noćas.
Oblaci lažnih sjećanja, pomiješani sa ljudskim zaboravom blokirali su joj uspomene na veliki dio djetinjstva, ali Mia je dobro zapamtila čovjeka koji joj je uzeo majku. Iz novinskih članaka i policijskih izvještaja sklopila je slagalicu iz koje je jasno proizilazilo da joj je jedan čovjek oduzeo djetinjstvo.
,,Džesika Glover“, njeno ime silazilo joj je sa usana, dok je sa osjećajem stida i ponosa čitala tekstove o samoubistvu mlade manekenke. Poslije nekoliko uspješnih revija, Džesika se probijala na državnoj sceni ljepotica. Pažnju su joj poklanjali drugi makeneki, sportisti, ljekari i poslovni ljudi. No, Džesika je već bila vjerena. Voljela je svog budućeg muža, ali neumoljiva ljudska priroda i želja za slavom nagnali su je da izađe sa Avgustinom Džonsonom, magnatom medijske industrije. Njihov prvi izlazak bio je zapamćen. Poslije nekoliko čaša vina i poslovne ponude, Džesika je u komadima nađena ispod nebodera. Policajci su rekli da je riječ o samoubistvu. Avgustin koji je bio sa njom u trenutku kada je ugašen njen život oslobođen je svake krivice. Mediji su optuživali Džesika da je prostituisanjem htjela obezbijediti mjesto u slavi. Novine nisu pisale o maloljetnoj kćerki i vjereniku koji su ostali iza nje. Mia je to osjetila. Njen problem je bio što niko nije mario.
Niko osim nje.
Sahranivši oca, potpuno sama iznad groba na samoj ivici groblja, zatvorila je posljednja vrata djetinjstva i otvorila dveri mračne, ali slatke osvete.
Od majke je nasljedila dugu svjetlosmeđu kosu, krupne zelene oči i figuru zbog koje je bila meta poželjnih i nepoželjnih pogleda.
Napravivši lažne podatke i koristeći izmišljenu prošlost, zaposlila se u ,,Slobodno izvještavanje“ agenciji u vlasništvu Avgustina Džonsona. Poslije nekoliko dana rada, upoznala je i velikog šefa. Sjeda kosa bila mu je prošarana pokojom crnom dlakom – reliktom prošlosti, a odjela šivena po mjeri bila su krojena tako da mu istaknu ramena, a sakriju stomak koji su godine lagodnog života taložile. Upoznala ga je, šarmirala i pozvala vani. Pričali su dugo, a ona je željela nešto više. Pristao je da se noćas nađu u njegovoj kancelariji na posljednjem spratu agencije. Avgustin nije znao da je Mia ukrala karticu sa koje je skinula podatke o njegovoj medicinskoj istoriji. Znala je da je nedavno operisao srce, a i znala je da često koristi lijekove za potenciju. Mladost mu je oduzela moć, ali ugled i novac donosili su mu nove žene; žrtve, kako ih je Mia zvala.
Zbog toga je pravio kompromise. Čak i po cijenu života.
Zbog toga se Mia nalazila u prostranoj kancelariji, stojeći ispred prozorskog okna koje se pružalo od obje ivice zida; Rapsodija boja gradske rasvjete stapala joj se sa očima, bojeći namještaj od mahagonija iza nje u tonove noći. Mia je voljela mrak, posebno noćas, kada je nosila balsku masku na licu, skrivena od pogleda onih koji će sutra gledati najveći spektakl koji je Avgustin ikada priredio.
Umetnuta među knjigama, nalazila se kamera visoke rezolucije koja će snimati sve što se dešava u kancelariji. Kada gledaoci sutra uz doručak gledali Jutarnji program, vidjeće Avgusta u izdanju koje će vječno pamtiti.
,,Već si stigla.“
Njegov glas trenu je iz razmišljanja. Okrenula se ka njemu, osjećajući kako je proždire očima. Na sebi je imala haltere i donji veš sa čipkom. U potpeticama i sa maskom na licu približila mu se. Avgustove sitne zjenice širile su se, dok mu se disanje ubrzavalo. Uhvatila ga je za ruku i odvukla do stolice. Dlanovima mu je milovala kosu, prelazila preko vrata i grudi, došavši do kaiša. Osjetila je da je spreman za dalje.
To je bio znak.
Sa stola je podigla čašu duplog viskija i pružila mu je. Popio je na iskap, a onda je dirao Miinu guzu dok mu je, leđima okrenuta pravila još jedan koktel. Progutala je knedlu dok joj je zube zarivao u guzove; željela je da mu iščupa grkljan, ali nije odstupala od plana. Pomiješala je viski sa energetskim pićem, pripremila mu dvije čaše. Iskapio je obje.
,,Zašto nosiš masku?“, upita je
,,Hoću da osjetiš da uživaš“, nasmija se, ,,Nije bitno s kim“.
Zapovijedi mu da se skine. Ispod košulje naziralo se preplanulo tijelo, a pod pantalonama uredno depilirane noge i izbočina na sredini.
Mia se nasmijala.
Obgrlila ga je i dovela do stola. Sada je bila nasuprot njega, dišući mu u vrat. Iz grudnjaka je izvukla malu bočicu.
,,Zatvori oči i otvori usta.“
Slušao ju je bez pogotora. Prosula mu je nešto kokaina na jezik i zatvorila mu usta. Potom ga je noktima dirala po vratu, dok je sebi mazala kokain po usnama. Zatim ga poljubi.
Ljubila ga je dovoljno dugo da osjeti da mu srce jače tuče. Mia zatim napravi još jedan koktel sa viskijem i pruži mu. Opet je popio, ovaj put nevoljko.
Udaljila se od njega kada je osjetila da mu se erekcija smanjuje jednakom brzinom kojom mu je tijelo počelo drhtati.
Ne drugačije od kamena koji se odronio, Avgustin se stropošta na tlo i zgrči se. Mia se nadvi nad njim, ne skidajući masku sa lica, ali upirući u njega svoj pogled od kojeg je još brže umirao.
,,Ne bi trebao da jebeš u takvom stanju.“
,,Šta… Si… Mi… Uradila?“
Po prvi put nakon dugo godina, Mia se iskrenu osmjehnu.
,,Donijela sam ti pravdu.“, procijedi kroz zube, ,,Karma ima svačiju adresu. A noćas je bio red na tebe. Bićeš popularniji nego ikad.“
Pokaza mu na malu crvenu tačkicu u drugom kraju prostorije.
,,Sve je snimljeno. Umrijećeš slavno, ali to je to. Umrijećeš. Mogla sam ovo uraditi na toliko načina, ali odabrala sam da jednostavno umreš. Kao pseto. Znaš li zašto? Zato što znam da voliš život.“
Avgustinove oči, beživotno iskolačene u trzaj smrti molile su je da mu pomogne. Mia je ustala. Nije se osvrtala na posljednje trzaje njegovog srčanog mišića. Nije čula ni kada je počeo ridati, bespomoćan, unižen i unaprijed mrtav.
Njen život je počeo u noći kada se njegov ugasio.
** KRAJ **
