Unatoč razdvojenosti i noći što su crne
po meni pluta jedina želja,
po meni tragovi jedne plašljive srne,
sve je sem samo prijatelja.
I bez obzira usne su i večernji i jutarnji post
grudi su opet pa nek i prazne meka postelja,
između što je nabujala voda i razrušen je most,
podsjetnik za sve ono loše, crna nedjelja.
Srce čupam, njeno je, nudim na dlanu,
rijeka teče samo uzvodno, a ne nizvodno,
kraljici se ne drma prijesto ni u jednom danu.
I ne pričajte kako to nije prirodno.
Jednom se rađa ljubav, a ja sam odani sluga.
I nikad ne umire, pa nek je i tuga.
(2017)