Ako naučiš prste da budu kao oči tvoje
Mogao bi da vidiš ispod kože, ispod dodira
Mogao bi da oživiš davno iščezle tragove
Da se zavučeš ispod nečujnih milovanja
Mogao bi da vidiš kako si rastao
Tvoja ruka negdje na rubu neke površine
Mogla bi da osjeti davna tuđa doticanja
Mogao bi da zaroniš ispod starih puteva
I da tamo vidiš kad su vojske prolazile ovuda
I sa sobom odnosile djecu koja nas sad mrze
Mogao bi da vidiš kišu ispod zemlje
Kako se pretvara u potoke koje ćemo piti
Ali ako oči svoje naučiš da budu kao duša tvoja
Mogao bi da vidiš daleko izvan ovoga svijeta
Mogao bi da dokučiš vijekove koji se još nisu dogodili
Mogao bi da vidiš kako se ljubav rađa poput svjetlosti
Kako izranja iz ništavila i osvaja predjele
Mogao bi da se zavučeš ispod svih osjećanja,
Da tamo vidiš kako izgledaju pravi ratovi
Da oslijepiš od bola, da pukneš od nepravde
Jednog jutra bi mogao da osvaneš kao cvijet
koji raste prateći kretanje sunca, zamisli to
A mogao bi i da se probudiš mamuran od stvarnosti
Ili da osvaneš kao ruševina, kao zaborav
Ali ako naučiš svoje noge da prate tvoje snove
Mogao bi konačno da stigneš do cilja
Mogao bi najzad da uspiješ u životu
Ja sam učio moje riječi da postanu djela
Učio sam moje misli kako da stvaraju
Tada sam počeo da pišem, prstima, očima
Nogama, kostima , srcem, zubima, krvlju
Sad učim želje da postanu vrijedne kao mravi
Učim sebe kako da porastem u vječnost
I čekam, da jednog jutra osvanem neveštastven
