Šta sve mogu da vidim
kad ne gledam očima
———————-
Godine,
vjetrom oslikane
na starim zidovima
Moje noge,
kako još uvijek
hodaju ulicama Montroa
Stihove, koje sam
davno počeo da pišem
i koji se još nisu
završili duboko u meni
Naše rasprave i svađe
koje me još bole
Ružne riječi
zbog kojih se kajem
Molitve, koje
I dalje ponavljam
Pjesme, koje napamet znam
Nestale prijatelje i razloge
zbog kojih nas više nema
zajedno, kao nekad
Spaljene dnevnike i notese
Razbijene komade namještaja
Kafane, u koje više
nikada neću otići da pijem
Mrtve pjesnike i boeme
kakvih više nikad neće biti
Nedovršene dječje igre
Nedovršene razgovore,
koje smo prekinuli
jer smo nekud žurili
Mogu da vidim sebe
u tuđim očima,
tamo sam uvijek sebi nepoznat
Mogu da vidim
sve što je ikad ugledao svjetlost dana
Sve ljude koje sam
za života ikada sreo
Najbolje pamtim lica
Imena se teško sjećam
Očev šamar za neposlušnost
Prijateljski savjet kad sam pretjerivao
Poljubac za oproštaj
Džeparac i užinu od prije dvadeset godina
Sve propuštene prilike
da učinim neku ispravnu stvar
Slike na zidovima žute čerpićare
Poderane patike i mokra stopala
Dosadne sate čekanja
Žalostan osjećaj uzaludnosti
Mogu da vidim sve
Kilometre koje sam pretrčao
misleći da je trčanje način
da pobijedim sebe lošeg
Stotine pakli cigareta
Plafon koji govori sa mnom
Prazan prostor koji me čuje
Groblja i moje susreti sa smrću
Vidim sve što ne bih smio
Ono što se prešućuje
Ono o čemu se ne smije
Vidim ponos i inate
Vidim što je lažno
I brodove kako odmiču lijeno
I crne ruke u mraku
Knjigu koju još nisam završio
Sebe dok ovo pišem
I nešto više od toga
Nešto iznad moje glave
Nešto u grudima
I nekog koga nema
I nekog ko nije tu
Lice i osmijeh koga sam željan
Trenutak za kojim gladujem
Nešto za čime bih vrištao
Šta sve mogu da vidim
kad ne gledam očima
Ratove koji se još nisu završili
Selidbe koje još uvijek traju
Zime i jeseni moga mira i spokoja
Procvala polja živih pejzaža
Godine gladi, godine ćutanja
Moje oči na horizontu, ravnice
Guste magle i blijeda sjećanja
I sve što je bolje sakriti
I sve što je bolje da se ne zna
I ono od čega se bježi
A ti to nemoj gledati
Tebi to ne želim, jer
Od toga se najlakše ludi
