U satu sam
zatvorena mrlja
staklom pritisnuta
kazaljkama razvučena
ne mjerim minute
sati odmiču bez mene
preko mene
zapne ponekada kazaljka
ona veća
pri dodiru
moje istrošenosti
duljine trajanja nastanka
otiska prstiju stvoritelja sata
davno ostavljenog
da se staklo rasprsne
sanjala bih
slobodu vremena