MARS EKSPLORER
Prva misija, Marsovi osvajači, ili samo, Marsovci, bila su to neka od imena koja nam nadjenuše. Malo više od osam mjeseci trebalo je našem “Marsovom istraživaču” da u kosmičkom bilijaru, koristeći Mjesečevu gravitaciju kao zamajac, i uz povoljnu konstelaciju planeta, prevali put od Zemlje do Crvene planete. Mi smo se, za to vrijeme, uglavnom dosađivali. Povratak će biti triput duži!
Genadij ostaje u šatlu i kružiće oko Marsa, Vladimir i ja, modulom Gagarin 10, spustićemo se na planetu, 24. jula u 16 i 25, po moskovskom vremenu. Nakon što smo porinuli kroz Marsovu rijetku atmosferu, Gagarin 10 meko je dodirnuo tle, u dolini Mariner. Vladimir će se prvi, u kosmičkom odijelu, spustiti niz metalne stube i postati prvi čovjek na Marsu! Pa ipak, dok se Vladimir oprezno spuštao, iz našeg modula iskoči pacov, stutnja niz metalne stube i izgubi se među obližnjim stijenama. “Ovo je mali korak za pacova, ali ogroman za čovječanstvo,” promrmlja za sebe Vladimir. Ubrzo je dotakao Marsovo tlo i postao prvi čovjek čija je obuća ostavila šare u crvenkastoj prašini. Ja sam išao za njim i pohvalio mu se da sam prvi čovjek koji je ispustio goluba na Marsu.
Ubrzo je zašlo sunce, sunce koje ovdje nije grijalo, kao na našoj planeti. Temperatura je bila minus sedamnaest stepeni. Ukazaše se dva mjeseca: Fobos i Deimos. Pažljivo smo istraživali okolinu i uzimali uzorke tla i stijena. Vladimiru nešto među stijenama privuče pažnju. “Otrkrio sam vodu!” povika. Dotrčah koliko sam mogao brže u nezgrapnom skafanderu. Bila je to boca! Dobro zatvorena zelena boca mineralne vode. Zgledašmo se u čudu. Jamnica, Kiseljak ili Knjaz Miloš, ubrzo je izbio međunarodni spor!
