Neki grad,
neka zemlja,
neki život,
i jedna žena.
Tamo sam ostavio
polovinu sebe
da me čekaju
da im se vratim.
Ovdje, skoro sve
je moje počelo,
ovdje poznajem sve ljude,
a tamo ne poznajem ništa,
ali tamo je ona,
i to je dovoljno.
Tamo je neki drugi svijet,
tamo su drugačija svitanja,
mirišu na srećan život,
mirišu na radost.
Tamo sve jeste,
a ovdje više ništa nije.
Tamo je postojanje,
ovdje su preživljavanja,
tamo je sloboda,
ovdje su ropstva,
izgubljenosti,
gušenja,
ovdje je tama,
ovdje je strah,
tamo je ljubav,
tamo je budućnost.
Jedan grad,
jedna žena,
jedan život,
negdje daleko odavde.
Tamo odlazim,
tamo se vraćam.
Ovdje, ostajte zbogom.
Ostajte zbogom
semberske ravnice,
stare čerpićare,
ciganske pijace.
Ostajte zbogom
uski sokaci i mahale,
i ti zbogom ostaj Drino.
Neki drugi mostovi me zovu,
mostovi drugih obala.
Neki novi dio slatkog neba,
vjetrovi i kiše,
neke nove magle i planine.
Jedna priča,
jedna pjesma,
nešto, negdje,
daleko.
Idem, ostajte zbogom.
I ti što me rodi.
I ti što mi život dade.
I ti što me u svoje
naselje primi,
prijatelji,
ulice,
uspomene
i sjećanja moja,
ostajte zbogom.
