Bože, oprosti nam, napravili smo od ljubavi između dvoje ljudi cirkus. Ne shvatam ove moderne veze, te ima otvorena, te zatvorena, te prijatelji sa povlasticama, te ovi, te oni… Komplikovanije je od matematike. Kada sam bila mlađa, ali ne pametnija (nisam ni sada nešto bolja) i ako te neko poljubi i uzme za ruku, to je to. I u većini slučajeva se dobro završavalo, bilo je konkretno, vi ste par. Sada mogu dogurati do petog dejta, a da još uvijek ne znam šta smo mi…samo eto, da postojimo. Mada mislim, ako ćemo logično, da se najbolje držati tuge. I ona je komplikovana, ali je lijepa i za svakoga je različita, u njoj se krije neka magija. A i nikad nisam čula za sretnog pisca, muzičara, umjetnika.
I sa vremenom se u meni razvio poriv da sve što volim, slomim, još od djetinjstva. One polomljene igračke su uvijek pričale ljepše priče. Mislim da se ljudi samo skrivaju iza ovih rječnika ljubavnih odnosa, ne bi li se zaštitili od tuge, a to je nemoguće. A i šteta se štiti od patnje, koja nas sve povezuje, i inspiriše tako velika djela. Ovo danas su sve sami roboti, imaju lijep posao, super izgled, i sve što se može kupiti, a kvaliteta se tako lako da odglumiti. Zaljubit ću se u mane, ako ikad nađem neke koje se uklapaju sa mojima, pa ćemo zajedno hodati kao par problema. Jer ne možemo svi biti savršeni, udati se sa 24, naći dobar posao, podići kredit, napraviti dvoje djece, neko mora i da bruka porodicu.
Jedino konstantno kod mene su razlozi zbog kojih plačem, i po tome sam unikatna. Ne želim da budem mala savršena princeza, uvijek sam imala dozu razumjevanja prema zlim vješticama. Sreća neće da pogleda svakoga, a nesreća zavisi prije svega od nas samih, pa tako i u koga se zaljubljujemo, to je sve igra na sreću. Može biti da ću do kraja života patiti za onim dječakom koji mi je prodavao kifle na putu prema školi, on je jedini muškarac koji me nije razočarao, divne li su te platonske ljubavi, ali i dosadne. Previše sam bila prijateljica likovima iz knjiga da bih sada u realnosti lomila srce na monotone ljude. A i moje je srce, ima da ga lomim kako ja želim, ako se već hoću igrati sa njim, bar znam ako izgubim da će nešto biti od toga, nemam osjećaj straha prema tome, a i savršeno je vrijeme za bluz. Možda će neko preko mojih riječi shvatiti da i nije tako loše voljeti, živjeti, jer suze su uvijek više na cijeni nego osmjesi. Nego dragi, pusti nevinost, kad i s kim si izgubio osjećanja?
