Nad pepelom pogaženim,
Mojih mrtvih ideala,
Raskriljenih b’jelih krila
Ko golub mi duša pala.
I pojući sjetnu pjesmu,
Tvoje drago ime zove
I cjeliva trošni pep’o,
Da probudi davne snove.
Haj, al’ zalud žar cjelova,
Zalud pjesma duše moje;
Mrtvi pep’o ne osjeća,
Neumrla ljubav što je!
NAD PEPELOM
Nad pohojenim pepelom,
mojih mrtvih idealov,
razprtih belih krilih,
kot golobu mi je duša padla.
Tebi pojem v spomin to pesem,
tvoje ljubo mi ime kličem,
pokrito je s pepelom pozabe,
da pesem prebudi daljne sanje.
A zaman je, ogenj je ugasnil,
zaman je pesem iz duše moje,
mrtvi pepel ničesar ne čuti,
niti ljubezen, ki v meni ni umrla!
Prevod: Franjo Frančič
