Pamtiš
kad dan završi slatkom riječi
laži razapetoj u osmijehu
sjećanje
plače za izgubljenim snom
izdanom jednažbom ljubavi
naguranom u pukotinu kamena
kao da se može sakriti
dok imaš oči.
Bez suza pjesniče kreni
zagrebi noć nek krvari
nek spasi misao davno osuđenu
na smrt.
