Zadnjih nekoliko generacija indie igre retro stila uglavnom smo poistovjećivali s pikseliziranim prikazom. Novi 2D platformer zvan Cuphead također je igra “retro stila”, ali onoga koji je posuđen iz animiranih crtića kakve je Disney radio početkom prošlog stoljeća. Ovdje primarno mislimo na grafički prikaz koji koristi kontrast vodenih boja i oštećeni starinski filter, no stil se odražava i na specifičnoj jazz glazbi koja prati akciju u igri. Ukratko – Cuphead je igra koja izgleda kao da je iz nekog drugog vremena, na najbolji mogući način.
Ovakva bi smjesa mlađim igračima mogla sletjeti bilo gdje između bizarnog i fascinantnog, ali nevjerojatno je koliko se ovaj stil animacije dobro uklapa u medij videoigara. U slučaju Cupheada uklapa se pod strogim uvjetima u kojima se od igrača traži savršena preciznost. Igra svako malo baca nešto što će vas uhvatiti nespremnim, a to vjerojatno ne bi bilo pošteno da se ispod svega ne čvrste kontrole i genijalno dizajnirane mehanike.
Cuphead je naoko igra jednostavnog koncepta, ali prvi pogled vas može prevariti. Njegovu klasičnu vrstu gameplaya, u kojem većinom skačete i pucate, jako je lako razumjeti, ali ju je zato jako teško savladati. Na osnovne radnje upleten je izazovan sustav pariranja protivničkih napada u kojemu je potrebno savršeno tajmirati dodatni skok kako biste upili predviđene projektile ili aktivirali neke druge elemente u okolini. Dok se vi time bavite, nikada niste sigurni hoće li na malog Cupheada pasti bomba ili kremšnita, hoće li sljedeći boss možda biti zli klaun ili neka opaka mrkva.
Na osnovne radnje upleten je izazovan sustav pariranja protivničkih napada u kojemu je potrebno savršeno tajmirati dodatni skok.
Ta ideja da u silnom kaosu stvari nikada nisu dovoljno lude ujedno je i jedna od Cupheadovih najboljih kvaliteta, ona koja je najčešće popraćena veseljem bez obzira na to je li mrkva ostala zgažena ili je šalica opet završila kao duh. Dobro, nekima se možda neće svidjeti ideja da neke dionice morate ponavljati stotinu puta jer vaši prsti nisu dovoljno vješti za nju, ali igra definitivno ne skriva svoju težinu i ne bježi od nje. Cuphead je jednako izazovan u prvih 15 minuta igre i u samoj završnici.
Doduše, možda vas prevare osmjesi bizarnih likova, ali to ćete uzeti kao lekciju da dijaboličnom osmijehu ne treba vjerovati. To je i prikladno jer se u svojoj Cuphead i njegov brat Mugman nađu u đavoljem kasinu gdje gube okladu s nasmiješenim vragom. Kako bi zadržali vlastite duše, jedino rješenje nalaze u ulozi kamatara kojima je zadaća kucati na vrata ostalih dužnika, to jest ekipi koja se također kockala s đavolom.
Igra je uglavnom osmišljena po tzv. “boss rush” modelu, dok su klasični platformerski leveli opcionalni.
Slijedeći tu strukturu priče, igra je uglavnom osmišljena po tzv. “boss rush” modelu. Klasični su leveli opcionalni, a u njima otključavate alternativne sposobnosti. Iako svaki level predstavlja okršaj u trajanju od svega možda dvije minute, često će ispasti da se to otegne i na više od pola sata, ne računajući pauze u kojima razbijate sve po kući.
Upravo zato ne dajte da vas Cupheadov crtani stil zavara. Kroz ovu se igru ne može ležerno prošetati čak ni na najlakšoj postavci težine koja ionako ne otključava novo područje nego služi samo kao trening. Ovo je jedna od onih beštija koja od igrača zahtjeva da svaku sličicu u pokretu pomno analizira kako bi imao ikakve šanse.
Ipak, kroz široki raspon maštovitih bossova i njihovih nepredvidivo gustih faza, Cuphead na genijalan način iskorištava priliku da vam pri svakom gubitku pokaže koliko vam je točno falilo do uspjeha. Upravo tu dolazimo do onog “još samo jednog” pokušaja u kojemu ste sigurni da više nećete ponoviti istu grešku.
Cuphead na genijalan način iskorištava priliku da vam pri svakom gubitku pokaže koliko vam je točno falilo do uspjeha.
Nizanje boss bitki od kojih se svaki level sastoji može voditi prema žešćoj repeticiji, ali u Cupheadu to ipak nije slučaj. Zbog samog načina na koji su boss likovi prikazani i animirani, čak ispada i da je njihov svaki sljedeći pokret nagrada za sebe. To nije nešto što možemo reći za većinu drugih igara pa dolazimo do zaključka da je Cuphead pravi biser u ponudi.
Veliki je plus što ga možete zaigrati kooperativno s još jednim igračem, no nemojte se previše nadati kako će vam dodatni lončić olakšati muke. Ne samo da u tom slučaju protivnici skaliraju po količini batina koju mogu primiti, na ekranu tada također imate više kaosa.
Bez obzira skačete li u ovu ludu predstavu solo ili u paru, Cuphead nipošto nije za svakoga. Koliko ćete zabave iz njega izvući, ovisit će isključivo o vašoj upornosti. Ako ne odustajete baš kao ni Gibonni, ovu priliku za unikatno čarobnim, pomalo i podmuklim iskustvom definitivno ne biste trebali zaobići.
Izvor: hcl.hr
