Postoje dva osnovna tipa nesporazuma.
Prvi je obični nesporazum, onaj u kome se dvoje ne razumiju, ili kad se čitave mase uopšte ne razumiju. To je običan, ali ne i beznačajan nesporazum.
Drugi je savršeni nesporazum, i to je onaj koji počinje od samog začeća.
Trajana Tešmana su začeli u nesporazumu, njegovo začeće je bilo nesporazum, veza i odnos njegovih budućih roditelja je bio veliki nesporazum. Njegovo rođenje je izazvalo velike nesporazume. Država u kojoj je rođen i narod kome je pripadao nalazio se u velikom nesporazumu, ali ne savršenom.
Samo je Trajanov nesporazum bio savršen.
Mislili ste da je Trajan prohodao kao i sva druga djeca?
Nije, griješite, to je nesporazm. On je prohodao u izbjeglištvu.
Mislite da je progovorio kao sva druga djeca?
Mislite da su njegove prve riječi donijele radost?
Nije, griješite, to je nesporazum.
Trajan Tešman je ćutao sve do svoje petnaeste godine.
Trajan Tešman je progovorio tek kad je počeo da piše.
Mislite da je imao teško odrastanje tih devedesetih?
Nije, varate se, to je nesporazum gospodo.
On je imao predivno odrastanje. Bile su to predivne selidbe.
Njegova mahala je bila predivna. Ulice, sokaci, cigani…
Ratovi i skloništa, podrumi, izbjegličke kolone…
Njegov život u bijedi i nedostajanjima bio je ispunjeniji
od života u blagostanju, smisleniji i bogatiji od života u materijalnom izobilju.
Mislite da je njegova rana mladost bila teška?
Nije, ponovo griješite gospodo. Bio je to jedan veliki nesporazum.
Trajan Tešman se našao u savršenom nesporazumu sa svijetom i okolinom, sistemom, modernim dobom, tokovima društva… sa svim nametanjima i uslovljavanjima raznih izopačenih sistema i ideologija.
Obični nesporazum nije ništa značajno, nije ni beznačajno.
Savršeni nesporazum je plodonosno tle.
Iz savršenih nesporazuma se ubiru najbolji plodovi, ideje, hrana za stvaraoce.
U savršenim nesporazumima života, čovjek gradi sebe i svoju ličnost, jača svoj duh uzdižući ka nadrazumnim visinama i dosežući do neslućenih krajnosti gdje se, istina, zbivaju tragikomične predstave ali i velika čuda, izoštrava čula, budi svoju svijest.
Iz savršenih nesporazuma kojih je gomila i koji i dalje prate Trajana Tešmana, on izvlači više od iskustva, više od pouka, on izvlači samu srž najdubljeg smisla i najdubiljih spoznaja, napaja se energijom koja ga vodi daleko iznad gomile „normalnih“ i „prihvaćenih“ koji vide ali ne gledaju jedni druge, koji čuju ali ne slušaju jedni druge, koji govore ali ne razumiju jedni druge, onih koji tvrde da znaju i shvataju a zapravo su u velikom nesporazumu, samo ne savršenom.
Trajan Tešman je daleko od onih koji postoje ali ne žive, daleko od živih koji mrtvuju svoje življenje. Trajan Tešman možda nije bogat čovjek, ali je svakako slobodan, a njegova sloboda nije potpuna samovolja, već služenje i predanost najvećem smislu, jedinoj i stalnoj, nepromjenjivoj istini, suštini, a to je ljubav, a to je pravednost, a to je istina, a to je umjetnost, a to je veličanstveni Bog, a to je veličanstvena priroda, a to je bezbroj uzvišenih trenutaka i pojedinosti od kojih je život sačinjen.
Savršeni nesporazum se ipak ne događa bez savršenog promisla velikog Tvorca. Savršeni nesporazum je sudar primitivnog i genija.
To je sudar nesvjesnog činioca, izvršioca, običnog radnika, sa stvaraocem koji jedini razumije o čemu se radi, zašto i zbog čega.
Nismo se baš najbolje razumjeli, jel’ da?
Ovako, savršeni nesporazum je ono kad većina misli da je neko ili nešto puka slučajnost, ili još gore, promašaj, a ispostavi se da nije, štaviše, ispostavi se da je to bio pun pogodak.
Savršeni nesporazum je ono kad velika većina misli da je nešto besmisleno, a ispostavi se da je vrlo značajno.
Savršeni nesporazum počinje kad velika većina smatra da je neko bezvrijedan, a ispostavi se da je veoma dragocjen. Počinje onda kad velika većina nekog otpiše, izopšti, proglasi nepodobnim, beskorisnim, a vrijeme pokaže da je on neko ko je doprinjeo svom narodu i svojoj državi mnogo više nego svi oni zajedno.
Savršeni nesporazum počinje onda kad gomila prvo odbaci nekoga ili nešto, a vrijeme učini da čitava ta gomila i gomila drugih, odjednom zavisi od onoga što su odbacili, ili da se odjednom otima za onog ili ono odbačeno.
Savršeni nesporazum počinje kad se velika većina odrekne nekoga, a vrijeme učini da ga počnu svojatati.
Savršeni nesporazum počinje kad se neko stidi nekoga, okreće glavu, a život učini da se taj isti jednog dana počne hvaliti i ponositi onim koga se do juče stidio.
Savršeni nesporazum nastaje kad rodbina i prijatelji odbace nekoga, jer od njega nemaju koristi, materijalne ili interesne, a život učini da mu se jednog dana svi oni počnu obraćati za pomoć, i da svi odjednom žele da poprave i izgrade nove i bolje odnose.
U tako savršenim nesporazumima, Trajan Tešman ne likuje svojim pobjedama nad onima koji su ga otpisivali i odbacivali, ne, on se trudi da i dalje između njega i njih vlada savršeni nesporazum.
