Portal “Pokazivač” želi laku noć, mirne i lepe snove.
Čovjek se uči dok je živ
Davno, vrlo davno živio jedan starac. Ko ga je poznavao, taj ga je poštovao, jer je starac mnogo znao i bio je mudar. Ali kako je mnogo znao, često bi rekao:
– Čovjek treba da uči dok je živ!
– Jedne zimske večeri starac je sjedio pored ognjišta.
Odjedanput neko zakuca na vrata.
– Uđi – reče starac.
Vrata se otvoriše, a na pragu je stajala jedna djevojčica.
– Djeda – reče ona – u kući nam se ugasila vatra. Molim te, daj mi nekoliko žeravica…..
– Dobro, djevojčice, daću ti, ali u čemu ćeš ponijeti žeravice – Imaš li neku posudu?
– Nemam, djede.
– Kako ćeš odnijeti žar do svoje kuće?
– U rukama!
– Pa, izgorjećeš!
– Neću se opeći, vidjećeš.
I djevojčica se sagnu, stavi pepeo na dlan, a na pepeo dvije žiške žara. Zahvali se djedu i ode.
Tad se starac zamisli i reče:
– Kako je to bilo jednostavno, a ja nisam mogao da se sjetim. I od djeteta čovjek može nešto da nuči. Zaista, čovjek se uči dok je živ.
Narodna priča