KOŠULJA
Svi smo mi jednom morali da sviramo
na klaviru bez ijedne dirke
a sad kad možemo da biramo
nikome više nije od svirke.
Džaba su nas puštali sa lanca
i učili kako da se krsti
duša nije navikla da tanca
a za svirku ofalili prsti.
Nikog više nema da zapjeva
nikog više nema da zasvira
škripe zubi dok pjevaju crijeva
glasom soma iz najdubljeg vira.
Pred zoru je i pjesma zamrla
mada u snu još su čuju note
pjeva đuđan prerezanog grla
dok se gazde na grbači kote.
S naličja mu oblače košulju
komunisti iz crkvenog hora
šarani se brčkaju u mulju
još ne sviće nad apsanom zora.
Miladin Berić