GORŠTAK SA KOLEDŽA
SANJIN ŠTRBAC
DAVID RAWLINGS – „POOR DAVIDS ALMANACK“ (2017.)
David Rawlings je trenutno jedan od najzanimljivijih autora koji tradicionalnu muziku Novog svijeta ( bluegrass, roots muzika, folk, country, hillbilly, pa i neke termine poput old – time ) majstorski približava savremenijem slušaocu na neotradicionalan način i znatno obogaćuje žanr americana ,doduše bez dekonstrukcija, dodira sa radikalnijim žanrovima ili povremenim dramatičnim postupcima ali sa značajnim inovacijama i putovanjima u srž uz vlastitu poetiku. Postmoderni neotradicionalizam. Muzika sa Apalačijanskog gorja je osuvremenjena ,uz banjo,violinu, perkusije sa električnom gitarom, bubnjevima ( ponekad ) i gudačkim orkestrima.Glas koji posjeduje je specifičan, on nije među ljudima koji rasplolažu ogromnim brojem oktava ali njegovo polunarativno i precizno pjevanje sa južnjačkim naglaskom je samo po sebi još jedan instrument koji je plod ogromnog etnomuzikološkog proučavanja. Rawlings je pjesme iz sela ili malih gradića, priče koje se pričaju ispred seoskih bircuza ili na tremovima kolonijalnih kuća , prilagodio muzičkoj viziji jednog muzičara koji se školovao na prestižnom Berkeley koledžu.Tamo je upoznao pjevačicu Gillian Welch koja danas spada u sam vrh modernog folk ,americana izraza. Njihovo prijateljstvo počinje na muzičkom studiju, na albumima Welchove, David svira i pjeva prateće vokale a u projektima koje David snima u svoje ime i za svoj račun, prekrasno ga na pratećim vokalima prati Welchova.Oni su postali i životni partneri. Stručnjaci za biznis govore o rođačkoj ili emotivnoj povezanosti kao jednom od najčešćih razloga za uspijeh. Rawlings i Welchova apslotuno potvrđuju tu teoriju. Sem albuma sa Gillian , David ima svoj bend Dave Rawlings Machine sa kojim je snimio dva albuma „ A friend of a friend“ (2009.) i „Nasville Obsolete“ (2015.). Na oba albuma su ga pratili Welchova, Willie Watson, članovi Pettyevih The Heartbreakersa. Postao je poznat kao koautor pjesme „To be Young (Is to be sad, Is to be high)“ sa Ryan Adamsom na odličnom albumu ovog potonjeg „Heartbreaker“(2000.)
Prije dvije godine je zaslužio velike pohvale sa albumom „Nashville Obsolete“, kroz tradicionalne, mitološke , filmske priče o uspomenama, dječački ošišanim opasnim ženama, viskiju i kaubojskim čizmama, crncima sa svojim šeširima, faraonima, kradljivcima ljudskih duša,pilgrimima koji se ne mogu vratiti nazad i svim mjestima gdje ga razum i svjest vodi.Jedna od pjesama, desetominutna „The Trip“ je velika pjesma sa snovima, vizijama ,sjećanjima . Album je u cijelosti izvanredan.
Ovogodišnji „Poor Davids Almanack“ je snimio bez mašine ali mu pomažu njegova drugarica Welchova , jedan član grupe The Old Crow Medicine Show i Taylor i Griffin Goldsmith (grupa Dawes) i drugi. Album je parodija imena dnevnika mudrolija američkog naučnika i političara Benjamina Franklina .Knjiga se zvala „Poor Richard s Almanack“. Franklin je zbog nejasnih razloga imao važnu ulogu u našem djetinjstvu i ranom vaspitanju.Možda zbog Disneya ili kako već.
Album je u odnosu na prethodni, više pop nastrojen, nema više sjajnih dugačkih pjesama koje bi kao one najvažnije i najbolje mogle trajati i više. Na albumu ima malo manje „southern gothic“ ili nekontrolisane brđanske atmosfere. Pitanje je da li se ta gotika koje ima u tradicionalnim napjevima previše vezuje za muziku i da li je njena uloga precjenjena. Engleske narodne pjesme s jedne strane su izvor naracije koja je prisutna u country ili rnr pjesmama da bi se poslije našle i u literaturi i filmu. S druge strane, imamo wodoo i post – afričke legende u crnoj muzici. Moje je mišljenje da se ta gotika pretjerano koristi ili podcrtava.To već postaje opšte mjesto.Može važiti i ona izreka da je rnr ili blues ili country „đavolska stvar“.Ali i stvar koja je od trećeligaša zloupotrebljena.
Dave i na ovom albumu perfektno barata i sa svojim instrumentima, obrađivanjem idioma ,najčešće sa Apalačijanskog gorja,npr. rokerski roots naslov „Cumberland Gap“ je sa, električnom gitarom , bubnjevima, izrađenim gitarskim solom, agresivnijim back vokalom Gillian, obrada jedne tradicionalne pjesme sa tog masiva, koji na američkom kontinentu ima sličan značaj kao Dinarski masiv kod nas.
Zanimljivo je da se na ovom albumu našlo par šaljivih pjesama, kao da se i Rawlings umorio od dark i mračnih tema ,najčešćeg inspiratora ili protivnika revival i roots autora i izvođača, kako kod koga . U pjesmi „Money is the meat in the coconut“ gdje se ritam daje dlanovima, igra banjo i violina (fiddle) i još neke perkusije . Jedna vesela poskočica koja bi mogla biti zanimljiva i djeci.
Pjesma „Yup“ ,tipična nabrajalica roots muzičara ili pripovjedača u nekoj birtiji koji žvače duvan, otpilike nam uz tradicionalne instrumente nudi i nešto nalik vibrirajućoj testeri ili pili za rezanje drva. (vokali i perkusije su izvanredni u svakoj pjesmi) . Žena je po Daveu „ jača i od muškarca i đavola i može se vratiti iz pakla“. To „Yup“ možemo prevesti kao konstataciju „eh, da“ ili „baš tako“.
Treća šaljiva pjesma je o nečemu nalik stvaranju svijeta gdje žena pita „Is there more“ a odgovara se „Good God woman , almost done“ pa opet „Is there more? „Good God woman, almost done “. Ženo Božija. Blagi Bože, ženo.
U predivnoj baladi „Airplane“, sa bogatom gudačkom orkestracijom i predivnim vokalima , autor izmučen kilometrima puta i prašine ,ima želju da kupi avion : „I ll fly the gypsie, just for a day“.
Jedna od najupečatljivijih pjesama na albumu koja se desila „long, time ago“, sjajno odsviranih i otpjevanih, „Lindsey Button“ o nježnoj, osjetljivoj ženi , koja se stidi i obećava, koja nježno češlja kosu, koja mijenja vrijeme. I koja odlazi.Divna ljubavna pjesma . Predivna neotradicionalistička balada.
U sličnom ali ne nostalgičnom već u udvaračkom stilu je „Come on over my house“ , jedan raspojasani song string sastava ,družina iz zadimljene kafane.
A u završnoj baladi „Put em up solid“ ,predivnoj baladi koja zatvara album : “Put em up solid, They won t come down“ . Opasna i zla iskustva čovjeka , četiri snažna vjetra koja čovjeka drže, teška mladost , se mogu pobijediti sa savjetom „Drži ih čvrsto, ne mogu prevagnuti „. Prekrasno.
David Rawlings je fakultetski obrazovan hillbilly ižilavi radnik , gorštak sa koledža, neodoljivo nam spaja najklasičnije bijele muzičke žanrove i pretvara ih u muzički praznik, od najruralnije zabiti nas vodi na festivale i studentske klubove , predstavlja ih obrazovanoj urbanoj omladini. O novom albumu kaže: „Kako god vas pjesme dirnu, je važnije od onoga što mogu reći o njima“ . Veliki autor u čijoj muzici se prepoznaju i razne starinske grupe sa prezimenom u naslovu grupe, ali i The Band , Neil Young, Bob Dylan… Uz predivnu Gillian Welch, može još mnogo toga stvoriti ali i sam. Hodajuća folk arhiva i reinterpretator mnoštva pjesama koje je čuo, ali i čovjek koji može da koristeći tradicionalne instrumente stvori potpuno svoj svijet i jedinstven, neuporediv ugođaj .Stara ,dobra pjesma, bas , violina i gitara i novi , zanimljivi svijet Davida Rawlingsa. Dnevnik prebogatog Davida.
