Relativno skoro mi je bio rođendan. Nije bio onaj od okruglih kada prelazimo iz decenije u deceniju ali je bio jedan od onih kada druga cifra nije bliža početnoj već onoj koja čeka na kraju niza. I naravno rođendan kao rođendan nametne razmišljanja. Razmišljanja o tome kako je nekada bilo, o čemu se tada sanjalo i težilo, a gdje se sada stiglo. Podsjeti nas na gubitke jer sa nama nisu ljudi sa kojima smo ih nekada proslavljali, koji su nam čestitali, bili dio našeg svijeta. Ljudi koji su nas stvorili, sa nama odrastali ili nam u jednom životnom periodu bili važni. Podsjeti rođendan na prolaznost, na važnost trenutka koji živimo, na vazduh koji dišemo, koji sada sa drugima dijelimo. I bude tu i suza i smijeha, sreće i tuge. Sve pomalo zbrčkano, izmiksano.
Okreneš se i pogledaš put iza sebe. Vidiš da je valovit, sa usponima i padovima, sa preprekama, prečicama, alternativnim stazama. I shvatiš da to nije put kakav si zamišljao u godinama svog djetinjstva, svoje mladosti ali si svjestan da si ga ti iskrčio, stvorio i da te je doveo na mjesto na kojem si sada. Možda bi nešto i na njemu promijenio ali koja svrha od ‘’naknadne mudrosti’’. Na kraju krajeva, tada si delao na osnovu onog što si imao, što si znao, što si vjerovao da treba. Izgradio si taj put ali i on je izgradio tebe. Uspone si vremenom lakše savlađivao, a ‘’prečice’’ i alternativne puteve brže uviđao. Svaki metar tvog puta je utkan u ono što si sada postao. I možda nisi zadovoljan mjestom na kojem se trenutno nalaziš. Možda si zamišljao, želio drugačije ali put pred tobom nije u potpunosti izgrađen, samo mu se obrisi naziru. I to je ono što ti rođendani daju, priliku da zastaneš, preispitaš i pogledaš put iza sebe, da odmjeriš, sagledaš svoje snage želje … priliku da nešto na budućem putu promijeniš.
Relativno skoro mi je bio rođendan. Podsjetio me je na ono što mi je važno, dao mi je priliku da zastanem, ocijenim mjesto na kojem se sada nalazim i da razmislim šta na svom putu prema godinama koje dolaze promijenim.
