U ime njeno izlazim pred sud
Nevinijih očiju od mojih
Strašnijih sudova od bezgrešnih
Nag sam tu u mermernom holu
U njeno ime izlazim u boj
Prekrivem samo svojom riječju
Zaštićen samo toplotom
Nečijeg pogleda samilosti
U njeno ime idem u potragu
Za novijim stazama istoj destinaciji
Mekih ruku milujem zid I gradim ga
Sebi ga podižem kao zaštitu
U njeno ime hodam sam
Jer teška je njena staza za grešnika
Jos teža za onog koji vječno vježi
I u mraku se skriva od svijeta
U njeno ime motam zelene rukave
Na košulji iste boje
Klanjam se oltaru zlatnom
Za te mile zvuke koje mi pruža
Njeno ime poznato je rijetkima
Ali svima je u srcu ona
Čeka pravi čas za izaći
