Samo se jednom najljepše želje rađaju.
Samo se jednom najljepši snovi sanjaju.
I samo jednom se najljepše mašta.
A to je uvijek u djetinjstvu.
Uvijek u onom najboljem dobu,
Iz neke male ulice.
Iz nekog malog uskog sokaka.
Tamo, iz nekog predgrađa.
Gdje sve miriše na memli i vlagu.
Gdje sve miriše na rđave ograde i oronule fasade.
Tamo gdje krovovi napuštenih kuća
sanjaju da su krila i da će jednog dana odletjeti.
Tamo gdje sve miriše na bijedu, strah i glad.
Gdje sve miriše na samoću, na tupu prazninu.
Na neki stari orah.
Na neku staru lipu.
Gdje sve miriše na dječju radost,
Gdje sve miriše na dječju igru,
Tamo gdje u mahali mlada ciganka
prodaje ušećerne jabuke na limenom plehu.
Tamo gdje ljudi ispod tepiha skrivaju ostatke prošlih dana.
Tamo gdje je jedan Miko poklanjao čokolade.
Tamo gdje je jedan Rajče svirao violinu.
Tamo gdje su se pijanci kupali u kadi usred dvorišta.
Samo se jednom najljepše želje rađaju.
Samo se jednom najljepši snovi sanjaju.
I samo jednom se najljepše mašta.
Uvijek u djetinjstvu.
Negdje u predgrađu.
Tamo gdje ljuljaške sanjaju da dotaknu slatko nebo.
Tamo gdje si ti, draga moja Rajna,
u plavoj kosi čuvala jedno proljeće.
Tamo gdje sam ja bosonog trčao
da pobjegnem od svoje proklete sudbine.
Tamo gdje si ti gradila čitav jedan novi svijet.
Tamo gdje smo i ti i ja svakog jutra obuvali
surovu istinu neostvarenih snova
kao šuplje cipele koje posmatramo umorni i očajni,
i gledamo kako se u njih sliva
kišnica sa pokislih ulica i krovova,
kao da su se slivale naše suze,
kao da se slivala sva naša tuga.
Tamo gdje smo oblačili novi dan,
kao mokar i slan kaput od koga
ozebeš i od koga se rane otvaraju.
Samo se jednom najljepše želje rađaju.
Samo se jednom najljepši snovi sanjaju.
I samo jednom se najljepše mašta.
A ja samo želim da ti poklonim jastuk.
Jastuk mirnog djetinjstva,
Jastuk sređenog dvorišta.
Jastuk ostvarenih želja,
Jastuk na kome se najljepše sanja,
Jastuk na kome ćeš trepavicama pisati najbolje stihove.
Jastuk koji miriše na jorgovan,
Jastuk koji miriše na polja lavandi.
Jastuk Vizantijsko plave boje.
Jastuk radosti i topline,
Onaj na kome se rađaju novi svijetovi,
Onaj na kome se obrazi tope,
Onaj na kome se usne spremaju za nove poljubce.
Jastuk od vanile.
Jastuk od šećerne vune.
Postoji mnogo jastuka, ali samo jedan je
jastuk za Rajnu Deršović.
Samo se jednom najljepše želje rađaju.
Samo se jednom najljepši snovi sanjaju.
I samo jednom se najljepše mašta.
I ja samo želim da ti jednom poklonim jastuk.
Jastuk na kome ćeš mirno sanjati.
Jastuk na kome ćeš mirno maštati.
Jastuk na kome ćeš osmjeh spuštati umjesto suza.
Jastuk za neka bolja i srećnija jutra.
Jastuk za neke bolje i srećnije dane.
Bez šupljih cipela.
Bez teškog, mokrog kaputa,
Bez rana.
Bez boli.
Bez bijede i straha,
Želim da ti poklonim jedan takav jastuk
umjesto lošeg djetinjstva, umjesto ružnog predgrađa.
Jastuk umjesto ružnog sjećanja.
Jastuk topline umjesto samoće.
Jastuk ljubavi umjesto praznine.
Želim da ti poklonim jastuk
na kome ćemo izgraditi naš svijet.
Jastuk za naš novi život.
Jastuk za dušu duše tvoje i moje.
Samo se jednom najljepše želje rađaju.
Samo se jednom najljepši snovi sanjaju.
I samo jednom se najljepše mašta.
I samo je jedan
Jastuk za Rajnu Deršović.
Predrag Kisa Kisić
