STREPNjA
Večeras su nam ruke
pune stidljive mesečine.
Ja nadom posipam prosutu mladost.
Sada su slutnje veštije
i istu zamku spremaju za snove.
Blistavi drhtaj izranja iz duše,
znaš li,
da li se to ljubav zove?
Samo ne ćuti.
Spaljujem pisma
na koja mirišem,
ruke iz žara otimaju radost.
Postoji li jedna riznica
za dva ključara?
Ne ćuti,
puna su usta neisplakane vode,
nek dah tvoj snaži povijene vlati.
Noćas te tako volim da drhtim,
sitni su, sitni sati.
