Da li si ikad gledao kroz zidove
Obučen u tijelo slučajnog prolaznika
Pokušavajući da vidiš život onih koje nikad nećeš ni sresti ni upoznati.
Da li si ikad gledao kroz zemlju
Obučen u tuđe oči,
obučen u dva različita oka
Pokušavajući da vidiš nečiju prošlost
Ostatke jednog vremena i nečijeg postojanja
Koje nikad nećeš doživjeti i do kojih nikad nećeš dosegnuti.
Da li si ikad izabrao groblje kao mjesto za šetanje,
ovako kao što ja već godinama biram
Obučen u staru dušu nekog davno umrlog grobara koji je volio da piše
Pokušavajući da sretneš ljude željene radosti i života
Ljude bez straha da obuku tuđe godine i tuđa iskustva i da ih ponesu sa sobom do novog groblja
Do novog komada zemlje
Do nekih novih zidova iza kojih teče život onih koje nikad nećemo sresti ni upoznati
Da li si ikad pokušao da gledaš kroz zidove?
Obučen u tuđe misli i tuđu maštu.
Obučen u tuđe navike i rutine.
U tuđe probleme i nevolje.
Da li si ikad gledao kroz zidove
Obučen u prvi jutarnji seks.
Obučen u prvu jutarnju kafu.
U doručak.
U prvu čašicu rakije.
Da li si ikad gledao kroz zidove
pokušavajući da dotakneš život onih
koje nikad nećeš očešati ramenom na ulici
Obučen u jutarnju mrzovolju
Obučen u teški mamurluk
U topli krevet i miris proljeća
koji se uvukao kroz prozor
U pokušaj da se sjetiš šta si sinoć sanjao
Obučen u želju da druga strana kreveta nije prazna
U pokušaju da bar na trenutak
osjetiš život koji nikad nećeš živjeti.
Da li si ikad gledao kroz zidove
I razmišljao o slobodi?
Da li si ikad gledao kroz zidove i razmišljao o bjekstvu?
Da li si ikad bio obučen u tuđe ideje
U tuđe snove
U tuđe korake i cipele
Da li si ikad gledao kroz zemlju
U želji da vidiš zatrpane staze
Puteve nekih ljudi kojima se nikad nećeš kretati i koje nikad nećeš sresti ni upoznati.
Da li si ikad gledao kroz zidove
Obučen u tuđe sjećanje
Obučen u tuđu mladost
U snagu i ljepotu života
Koji nikad nećeš Živjeti.
Da li si ikad imao hrabrosti da
Budeš onaj koji vidi kroz zidove
Obučen u tijelo slučajnog prolaznika
Obučen u par tuđih očiju.
Pokušavajući da vidiš onu stranu života
Koja ti stalno promiče
Kao što dvije trećine našeg života
Promakne a da ništa nismo primjetili.
Da li si ikad gledao kroz zidove
I vidio sebe kako trčiš poljima
Obučen u djetinje snove
Obučen u tuđe gađenje
U tuđu ljubav i mržnju
Koje te kidaju i razapinju
u hiljadu i jedan beskraj
U pokušaju da osjetiš trenutak kao vječnost
Da li se ikad zagledaš u život?
