Sa mnom se rodi,
pa me vodi,
kroz vatre i vode,
ponore i neprohode,
na moja odredišta
i njeno nebo,
u njene voćnjake
i moje vodenice,
i doji glasom svoje krvi,
da se njom određujem
i trajem u sećanju na pljusak
koji je nagovestio proleće,
u kojem ne umiru ptice
dok se ne vinu u nebo,
dok sjaj sjaju ne vrate.
