Da sam umrla mlada
Sa blagim osmjehom Mona Lize
Pamtili bi me po lijepom stasu,
Pričali o poslednjem času
Žalili za mojim godinama
I nenošenim haljinama.
Ali, ja zavoljeh
Ovaj život šugav,
Pa se često češah do bola
Pod nokte zađe crnilo,
Krvav trag me pratio
Vukući uz brdo nadanja
Natovarena očajem kola.
Gazila su po trnju
Moja stopala bosa,
Zalazila kao zvijer
U tamom okovana mjesta,
Slane me pokrivale
Od mene bježala rosa.
Ljudi sablažnjivo slušaju
Kad zapjeva mi pjesma,
Od njenog se jecaja boje
Ali ne znaju da i sami
U neizmjernom redu stoje.
Tako svoj krst nosim
I kletva mi je drug,
Na sva stradanja
Osmjehom prkosim
Dok čekam da život
Zatvori moj krug.
