RAY DAVIES „AMERICANA“ (2017)
TAMO GDJE BAFALO LUTA
Sanjin Štrbac
Ovaj album je plod fascinacije američkim načinom života ,odnosno nekim njegovim segmentima koji su opisani u filmovima Johna Forda i Howard Hawksa ili tačnije rečeno crno bijelim i kolor westernima , legendarnim likovima Divljeg Zapada ,najboljim blues ili country zvukom, ranim rock n rollom , ogromnim prostranstvima, prirodnim ljepotama, pionirskim poduhvatima, putom ili cestom, džuboksima,chill leaderscima, New Orleansom , zalivom San Francisca, Los Angelesom, New Yorkom , drive – in bioskopima, američkim velikim romanima,beatnicima ,Indijancima, buffaloima, lijepim djevojkama kraj bazena, motelima uz put, vizijama, snovima, vazduhom, slobodom, burbonom …. Ray Davies je sve te stvari nazvao imenom „americana“ ,što je mnogo plemenitije i maštovitije od isprazne i apsolutne amerikanofilije. Postoji i muzička žanrovska odrednica „americana“ koja po nekim publicistima predstavlja muziku koja je zasnovana na dorađivanju, unapređivanju ili modernizovanju zvuka koji je baziran na country & western zvuku,hillbilliy, bluegras zvuku a po nekima je to zvuk koji obuhvata i blues i gospel i cajun, zydeco i tex – mex idiome. Ili novi tradicionalizam. Bilo kako bilo, The Jayhawks su pioniri americane , sjajna grupa koju karakteriše sjajno poznavanje američke neotradicionalne muzike sa sjajnim harmonijama i usaglašenim vokalima.Davies ih je mudro izabrao da ga prate na ovom albumu. Posao su objavili sjajno. Da napomenemo, da su The Jayhawks pratili Wesley Stacea na njegovom ovogodišnjem albumu „Wesley s Stace John Wesley Harding „ i već postali najbolji etablirani band godine koji je rad da se upusti u pozadinsku ulogu.
Ray Davies je jedan od najpoznatijih rokera današnjice. Predvodio je od 1963. do 1996. britansku grupu The Kinks poznatu po hrpi velikih pjesama od „You really got me“ ,( rif iz pjesme je uticao na garažne ,punk rokere,psihodelične sastave i heavy metal muzičare ) „All day and all of the Night“ , preko „Waterloo Sunset“, „Sunny Afternoon“ , preko „Lole“ i „Celluloid Heroes“(rani omaž Holivudu) ili „Days“. Poznat je po svojoj songwriterskoj sposobnosti da duhovito i ironično prikaže život mladih u Britaniji , opiše razne likove i karaktere, od bizarnih ličnosti , dendija , mladih buntovnika. Pisao je i sjajne vinjete o istorijskim ličnostima i događajima. Koristio je muzičke žanrove karakteristične za vremena prije rocknrolla, npr. šlagere , vodvilje, kabare. The Kinks su jedan od najpoznatijih rocknroll sastava u istoriji ove muzike. Prošle godine je poput Paula, Micka,Eltona postao vitez svoje imperije i dobio titulu Sir. Primio je , kako kaže zbog „svoje porodice i prijatelja „.
Dječačka fascinacija ,prvenstveno western filmovima i rnr i blues muzikom ga je odvela u Ameriku. Živio je u New Orleansu i drugim lokacijama po SAD. Autobiografija koju je objavio 2013. se također zove „Americana“.
Album je jedna vrsta slavljenja Amerike,ili USA , da budemo precizniji. Ono što Davies više puta ponavlja u više pjesama je prvenstveno ogromno prostranstvo, auto – putevi, dugačka vožnja, ponekad i bez cilja , u autobusu na turneji, od Istoka Na Zapad i nazad, sloboda, mir, junaci iz prošlosti, i filmovi koje je gledao kao dječak ili knjige ili stripovi koje je čitao. To je povezna tačka od prve do poslednje pjesme. Dječak u rock n roll staru je ispunio svoje snove ,nalazi se na istim mjestima o kojima je maštao,“o školskim danima gdje se uvijek dobije djevojka, na srebrnom platnu“ . Album ispunjen stihovima koji opisuju tu sreće zbog ostvarenja dječijih snova , sjajan pripovjedač koji opisuje svoje otkrivanje Novog svijeta, na idilične načine ali i one manje blistave kojima ćemo se pozabaviti. Na opasku da je album previše ispunjen riječima Davies odgovara da „on nije Mick Jagger,Jumpin Jack Flash. „ Tamnije stvari američkog sna i zemlje slobodnih su iskustva sa Imigracionim vlastima , ranjavanje u New Orleansu , shoping mallovi, kreditne kartice,noirovske epizode u apartmanima i motelima. I puno, duhovite i filmski ispisane nostalgije za prošlim vremenima.
U uvodnoj , naslovnoj pjesmi jedan divan neilyoungovski song , prateći vokali briljantni kao na cijelom albumu , mali Ray „za stopama velikih pionira, Veliki Kanjon , Kentucky Moon, Montana Sky , Sierra Nevada, velika epska vožnja“ a „tamo gdje lutaju bafala ,tamo će napraviti kuću , u toj predivnoj panorami“.
U pjesmi „The Deal“ opisuje slavu jednog rnr stara koji u bazenu na Beverly Hillsu , okružen ljepoticama , srećan što je dio američkog sna, doživljava srećan dan, dogovor kojeg je on subjekt i sve je divno uz malo Davisove ironije i Kinksovskog zvuka.
U songu „The Poetry“ izvanredan američko – gitarski zvuk i Davies govori o svemu što je lijepo , o sistemu koji odlično funkcioniše ,“gdje velike korporacije ispunjavaju svaku želju kada je u pitanju konformizam i onima koji su platežno sposobni ali postavlja pitanje: „Ali gdje je tu poezija ? „ .
U „ Message from the Road „ , negdje naslovljenom i kao „ Good time Gals“ jedna predivna ljubavna balada gdje se Ray u duetu pridružuje Karen Grotberg, klavijaturistkinja i prateći vokal u The Jayhawks , biser ovog albuma, opet o “ putovanjima, čekanju na divni auto – put, druženju sa zabavnim djevojkama i druženju sa dobrim, starim momcima , i dragani koja čeka gdje god da bio “ .
„A Place in Your Heart“ je opet ljubavna balada ,kao iz klasičnih holivudskih filmova ili pozorišta na Brodwayu , vodviljski song ,“od Od Zapada do Istoka,dio mene, u zemlji slobodnih , pod zvijezdom,mjesto u srcu svoje drage“.
„ The Mystery Room „ je priča o jednom tužnom događanju,Ray Davies je živio u New Orleansu ,u Francuskoj četvrti. Bio je ranjen u nogu 2004. kada je pokušao da spreči lopova koji je bježao sa otetom torbom. Davies se trudi da opiše kako se tada osjećao i šta je proživljavao u toj agoniji.I košmarom sa kojim se suočio.Pjesmu zaokružuje sirova blues gitara sa sirovim i pomalo turobnim zvukom.
„Silent Movie“ je recital ili spoken word remek djelo.Autor je u New Orleansu živio u komšiluku sa legendarnim Alex Chiltonom, (Box Tops, Big Star, solo) čovjekom koji je ,možda bio i učenik Daviesa, kao što je Paul Westerberg učenik obojice. I mnogi drugi. Chillton je došao da se oprosti i počeli su pričati o pjesmama i koliko one značenje imaju. Chillton je govorio protivurečeći Daviesu da pjesme ostaju zauvijek ,o pjesmama koje nikad ne ostare, onima koje kao da prvi put sviraš. Pjesme varaju vrijeme i čine autora sigurnim. Ali stvarnost je da stvari ne mijenjaju bilo koji svijet. Tada je TV počeo da emituje jedan crno – bijeli western .Alex je sjedio bez riječi i tada su im slike govorile sve.
„Rock n roll cowboys“ je naslov koji je posudio od prijatelja Chiltona.Rock n roll muzičare Davies opisuje kao ostarjele kauboje koji slušaju kojota koji zavija pod otvorenim nebom i poslednji poziv u salunu poslednje šanse .Pitanje koje se postavlja „da li žive u snu ili u stvarnosti ? “.Sjajan uvod u pjesmu, klavir , gitara . Pjesma pomalo podsjeća na Green On Red.
„ I veHeard that beat before“ ima elemente burleske, podsjeća na radove Ry Coodera, atmosfera u kojoj se nalazi autor kao slušaoc a moguće i svjedok, svađe,nasilje, „on počinje misliti o svom životu unazad , prije nego što su stvari krenule kako ne valja, svaki zvuk, svaki povik, svaka svađa, svaki dan , čas , ne može podnijeti ono što čuje dok svađa ne postaje otrcana. „
„ A Long drive Home to Tarzana“ je prekrasna alt – country balada, Beach Boys su tu negdje, opet o potrazi za savršenstvom, „dug je put do raja, izabranom putu dolje uz cestu.Put kući u Tarzanu (širi dio L.A) gdje vazduh pravi društvo,sve je u redu , sve prija autoru,dug je put do raja. “
U „The Great Highway“ pravi , starinski rif ,himnički refren, grlati prateći vokali, sjajan solo na kraju. Autor i ovdje sanja američki san. Divlji Bil Hikok i ostali,put od N.Y. do L.A. Vožnja ,poljupci i priča,koledž djevojke sa savršenim zubima ,šejkovi i komadi kolača, u zadimljenom baru ,džuboks i djevojke koje ispijaju svoju Colu, odjevene opako,djevojka koja sanja a možda i autor sanja.Jedna velika odu velikom asfaltiranom prostranstvu .
„ The Invaders“ je jedna tipična Daviesova ironična storija. Trebalo bi da je o The Kinks. Sjajan country rock, harmonika ,mandolina. Susret sa ljudima iz Imigracionog .“Zvali su nas Vanzemaljcima ,bićima sa drugog svijeta ,(hej ,fukaro,jesi li dečko ili djevojka,hej tutti – frutti, daj nam poljubac ) stvorenjima iz Crne Lagune, vanzemaljcima sa Mjeseca, ilegalnim Marsovcima, a momci su došli samo da predahnu i zabave Ameriku. Em ste budale,em ste slavni. Oni su ljudi koji su svijet preokrenuli naopačke i i stvari više neće biti iste“ za ljude iz Imigracionog u sudaru sa ekipom našminkanih,mršavih, stondiranih engleskih momaka.
I na kraju ,savšena „Wings of Fantasy“ ,sjajna atmosfera , nalik na The Byrds u najboljim danima,“mislim na tebe ,živim dan za danom, volio bih da te oslobodim, ja i ti ćemo letjeti na krilima fantasije“. „Živeći u poricanju,jureći san“.Sjajno. Za kraj američko- lične sage jednog od najvećih tekstopisaca i autora u popularnoj muzici.
Američki san je doživljen,proživljen i na najbolji način opisan na ovom album.Ray Davies sa svojim usponima i padovima, uspijeva da nas oduševi svojom naracijom ili bolje rečeno stihovima i savršenom muzičkom pozadinom koja boji divne slike koje nam obilno poklanja
