SLAVNI PRECI
Vijekovi su prolazili tiho, neprimjetno
Ostavljajući za sobom krš i dolinu golu,
A sa njima uvijek neko bi se spretno
Uhvatio s’ draganom da igra u kolu.
Prođoše bitke i ratovi, prođe svaki boj,
Nekad tuga, nekad radost ozari nam lica,
Oni što su dali za nas svoju krv i znoj
Vječno biće tužitelji naspram izdajica.
Ostade nam ova zemlja i sveta sloboda,
Da ih sačuvamo za neke nove junake
Koji će se roditi od slavnog našeg roda
Da naslijede sablje, štitove i barjake.
Zasrami se doba pred precima našim
Pa uspomenu ne smjede nam ukrasti,
Zasramih se i ja svega čeg’ se plašim,
Ipak ćemo kao oni pobijediti il’ pasti.
Bože, kao da se opet vojske sudariše,
Konjanik upa’ u careve šatore od svile,
Probode ga kopljem, pa ga pogubiše
Na sred svoje zemlje plemenite, mile.
Naš je narod zapamtio zlo i tugu kletu,
Teško im je tada bilo na krvavoj rijeci,
Za nas mjesto časno na ovome svijetu
Zauzeše i sačuvaše naši slavni preci.
Tiho prođe doba tužno a i doba sretno
Prođoše radosti i suze puštene u bolu
A sa njima uvijek neko bi se spretno
Uhvatio s’ draganom da igra u kolu.
Emir Bajrović
