Kažu da odrasteš onda kada izgubiš roditelje, da tada izgubiš bezuslovnu ljubav. I zaista, ako postoji bezuslovna ljubav, roditeljska ljubav je najbliža toj ljubavi. Ona je sigurna luka u koju se najčešće bježi u životnim olujama, ona je zagrljaj koji smiruje. Fizičkim gubitkom roditelja kao da se gubi to sigurno utočište u kojem se osjećamo zaštićeno, prihvaćeno.,
Ipak ta ljubav nije izgubljena, utkana je u nas, prožima nas. Učinila nas je time što jesmo ali smo je stalnim zahtjevima i očekivanjima najčešće otuđili od sebe.
I zato, zavirimo u sebe, potražimo te niti roditeljske ljubavi od kojih smo satkani, isprepletimo se sa njima. Potrebne su nam da nas ojačaju, pogotovo kada šibaju životni vjetrovi.
