Mrtav sam čovjek, u očima tvojim,
Prije sudnjeg časa.
Osmo sam čudo, jer mrtav hodam na dvije noge,
Sa sjednom štakom, jer drugu si mi oduzela ti.
A ti, u stvari nisi ti,
Jer i ti si mrtva za živi život stvarnosti moje.
Postojiš, bijedan nek sam, jer postojanje,
Ne mogu ti oduzeti.
sjena si noći mojih.
I tad sam živ, snom življenje tvoje mene oživljava.
I postaješ mi svetica, sve jer nemam ništa,
Postaješ kao Živagu Lara, Anabel li i Lorelaj.
I gledam te usamljeno, jer si i sama takva.
Usamljena u svijetu koji nema mene,
Ne zamjeri tako se ja tješim.
A imaju me podjednako svi drugi.
I želim te, a žalim i tebe i sebe
Dok se ubijam otrovom koje je vino
Za dušu suparnika mojih, tvojih robova.
I nadam se dok čitam knjigu pesimističnih strana
Uz lampu svjetla prigušenog,
Jer samo sam noću dostojan da ti se nadam.
I ne shvatam ono: Dajte mi Sunca
Jer mrzim sunce, mrzim sunce!
Jer donosi dan u kome sam stvarno živ ne smijem da te snujem.
Antipod sam običnom čovjeku
Sunčev antipod, mjesec, za mene je rađanje iz pepela,
O kad bi samo smjela….
A ne ne….ti si samo žena, moram da se mirim,
Al samo si žena dostoja živog nedostojnog roba,
Spavaš na jastuku minule mladosti,
Previše smo stari da oplakujemo mladpost
I premalo mladi da mislimo na starost.
Ubog sam putnik vozova koji nikad nisu stigli do tebe.
Žena si, o Bože zar je malo?
Ostaćeš besmrtna jer živiš toliko koliko mojih noći ima.
Nekad čašom vina utopim žeđ za tobom,
Topim uspomenu na tebe,
Topim nas, topim sebe..
Ali ne utopim, prijateljice draga
Al dragom te zovem samo dok spavam
Zatvorenih kapaka srca otvorenoga.
Samo tada jer tad me ne čuje niko
Sem tebe..a ti si sve ..samo nisi niko.
A ja godinama pokušavao da budem neko
U životu tvome, ringišpilu hitrom..
Zamišljao sebe herojem ulice kojom prolaziš,
I opet na asfaltu čitao da sam niko.
Ponekad samo priznajem sebi
Ali da znaš tada pijan lutam, i ćuti i
Ćuti dok kažem, jer nemaš prava, ne nemaš
Da mi oprostiš ili ne oprostiš pijanstvo
Nadahnuto tobom.
Ali opet molim, molim te za oprost,
Jer čitav život samo znamd da molim,
Za tebe i tebe
Smrt ili život
A život si jedino mogla biti ti.
O ne budite me jer na svjetlosti nestajem tiho
Sahnem jer živim u zjenici tvojoj
I ne volim te ne volim te
To je za običan svijet
Ja obožavam ženu bez imena za druge
I odu usamljenoj kličem dok ispijam čaše
Neželjene tuge.
Da, ćutimo prijateljice draga.
