Pored prozora joj omiljeno mjesto
Vrijeme se ljulja u toj naslonjači,
A daljinom pogled odluta joj često
Dok petlju na petlju lagano kači.
Pa godine niže kao iglom bodove
Rat, glad i muku što je okusila
Hrabro ozidala tvrđave nove,
Ponovo se vinula raširenih krila.
Sjećanja se brzo kotrljaju drumom
Kad na okup bješe sve što joj je milo
Budila ih nježno radosnijem jutrom
Privijala tužne u ljubavi krilo.
Onaj što je voli, sa neba je gleda
A novi rat zlim jezikom palaca
Na ptiće joj kao crni gavran vreba
Ponovo se bježi, sve više je plača.
Pa sve tako čeka, nadom ogrnuta
Kad će dan umorni poslati joj znak
Idu stope sinove sa daleka puta,
Isheklan se smiješi još jedan stolnjak.
